Vremeplov

1. svibnja 1940. – Radio stanica Zagreb postala je Rješenjem o privremenom načinu upravljanja samostalno državno poduzeće pod nazivom Radio Zagreb, kojemu je do donošenja uredbe o organizaciji radiodifuzijske službe na čelu Uprava. Njezin je predsjednik direktor pošta Hinko Krenčić, a članovi su ravnatelj Seljačke sloge Josip Hartl i Ljubomir Peterčić, profesor Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Ravnatelj je književnik Vladimir Kovačić. Vlasti Banovine Hrvatske otkupile su opremu za iznos koji je odgovarao vrijednosti tadašnjh 38 000 dolara i Radio predale Ministarstvu pošta telegrafa i telefona.

2. studenoga 1940. – proradio je studio u novome, znatno prostranijemu sjedištu u Vlaškoj ulici 116. Već je prije, iste godine, naručena nova oprema, no zbog približavanja rata i dugih rokova isporuke samo je djelomično isporučena i postavljena. Predviđena je nabava odašiljača od 120 kW kao trajnoga rješenja te utvrđivanje nove lokacije za smještaj odašiljača. Zbog dugih rokova isporuke predviđen je odašiljač od 10 kW, koji bi se poslije preselio u Split. Snaga postojećega odašiljača povećana je na 2 kW.

1940. – nova uprava, na prijedlog uglednoga muzikologa dr. Božidara Širole, za oglašavanje stanka i početak svake emisije odabire početak poznate hrvatske narodne pjesme Vrbniče nad morem. Snimljena je u studiju ljubljanske stanice, a početkom kolovoza zamijenila je 14 godina stari znak tika-taka. Držalo se da će se tim motivom jače povezati hrvatska metropola s Jadranom.

10. travnja 1941. – general Slavko Kvaternik objavio je na Radiju Zagreb osnivanje Nezavisne države Hrvatske, a spiker je pročitao izjavu dr. Vladka Mačeka. Tijekom travnja Radio je odlukom Ministarskoga vijeća stavljen u djelokrug Državnoga tajništva za prosvjećivanje. Novi mu je naziv bio Državna radiopostaja Zagreb, ali je ubrzo promijenjen u Državna krugovalna postaja Zagreb. Za ravnatelja je imenovan Radovan Latković.

23. srpnja 1941. – prvo pravo emitiranje ilegalne Radio-stanice Centralnoga komiteta Komunističke partije Hrvatske. U eter je, iz privatnoga stana u Tuškanovoj ulici u Zagrebu, pročitan njegov proglas kojim se poziva na ustanak protiv okupatora.

1941. – dirigent Mladen Pozajić utemeljio je Komorni zbor Hrvatskoga krugovala. Utemeljen je i profesionalni radijski tamburaški ansambl, čiji je prvi voditelj bio skladatelj Josip Stojanović.

17. siječnja 1942. – osnovan je Državni zavod za krugovalnu službu pod imenom Hrvatski krugoval. Bio je krovna institucija za gradnju, izvedbu, ustrojstvo i vođenje cjelokupne krugovalne službe u državi. U njegovu je sastavu Državna krugovalna postaja Zagreb. Upraviteljem je imenovan Radovan Latković.

9. travnja 1942. – službeno je s redovitim programom započela Državna krugovalna postaja Dubrovnik. Nešto prije, 16. ožujka, uspješno je proradio odašiljač od 10 W. Tehničar Vinko Cvjetković u svojim je sjećanjima o tome zapisao: „Proba je izvedena samo sviranjem gramofonskih ploča, da se ne bi odali Talijanima, pred kojima se sve radilo u najvećoj tajnosti i koji su, nastojeći talijanizirati Dubrovnik, nešto poslije na Žarkovici instalirali svoj odašiljač, a studio smjestili u pansion Viktoria.”

U organizaciji Hrvatskoga krugovala 1942. i 1943. prvi je put u Hrvatskoj ostvaren ciklus od šesnaest koncertnih večeri, objavljen prema unaprijed utvrđenomu programu. Simfonijskim orkestrom Državne krugovalne postaje i Zagrebačkom filharmonijom ravnali su Krešimir Baranović, Boris Papandopulo, Mladen Pozajić, Lovro pl. Matačić, Dragan Gürtl i Friedrich Zaun.

1. lipnja 1943. – s emitiranjem je počela Državna krugovalna postaja Osijek. Emitira jednosatni jutarnji i poslijepodnevni glazbeni program te večernji program (glazba i polusatna predavanja).

1944. – Dubrovnik oslobađaju partizani 18. listopada. Radio je djelovao još samo desetak dana te potom prekinuo emitiranje do početka 1945.

9. studenoga 1944. – u okviru Dramskoga četvrtka emitirana je prva dramska emisija snimljena magnetofonom. Riječ je o komediji Momak od oka Fritza Petera Bucha, koju je preveo Viktor Beck, a za radioizvedbu obradio i režirao Vojmil Rabadan. Ton-majstor bio je Ivo Vuljević.

1945. – u siječnju je ponovo počeo emitirati Radio Dubrovnik, a od travnja s emitiranjem su počeli Radio Osijek i Radio Split. Tijekom godine pokreću se Radio Varaždin i Radio Koprivnica. Nakon povlačenja (6. svibnja) upravitelja Radovana Latkovića i djela vodstva Hrvatskoga krugovala te (8. svibnja) oslobođenja Zagreba dužnost direktora preuzima Zdenko Ružić (10. svibnja). Također, Hrvatski krugoval mijenja ime u Radio Zagreb.

22. srpnja 1945. – počela je djelovati lokalna radiostanica Zagreb II. Započela je bez ceremonija i svečanoga otvaranja. Prvotno je bilo zamišljeno da se po cijelome gradu postave zvučnici koji bi prenosili sve važnije emisije Radija Zagreb (I). Zbog manjka potrebnih kabela i glavnih dijelova za postavljanje nove radiostanice donesena je odluka o pokretanju novoga radija koji će imati lokalni karakter. Pred radiostanicu postavljeni su zadatci popularizacije uspjeha tvornica, sabirnih akcija, aktivnoga sudjelovanja u izgradnji i obnovi te sređivanju prilika na području Zagreba i bliže okolice.

16. rujna 1945. – iz zgrade u Štangerovoj ulici 9 u Voloskome (nakon neuspjelih pokušaja u Labinu) počela je djelovati Radio stanica Rijeka. Iste godine zamijenjen je odašiljač snage 20 W prvim odašiljačem Radija Zagreb, a Radio Rijeka seli se najprije na Kozalu, a poslije na Korzo, gdje se i danas nalazi.

1946. – osnovan je Plesni orkestar Radija Zagreb. Poslije je mijenjao ime u Big Band HRT-a, danas je to Jazz-orkestar HRT-a. Prvi voditelj bio je Zlatko Černjul.

30. ožujka 1946. – u dvorištu zgrade u Šubićevoj otvoren je prvi studio − Lenjin, u kojemu su se mogli izvoditi koncerti, a povremeno se upotrebljavao i za snimanje.

1. svibnja 1947. – Radio Zagreb proradio je s novim antenskim sustavom i odašiljačem snage 20 kW.

1947. – ugašena je lokalna radiostanica Zagreb II, a njezine su emisije prešle na Radio Zagreb. Emisije lokalnoga sadržaja iz Zagreba su emitirane s odašiljača male snage (200 W).

1948. – Simfonijski orkestar Radio stanice preimenovan je u Državni simfonijski orkestar (poslije Zagrebačka filharmonija) i isključen iz sastava Radija Zagreb.

29. studenoga 1949. – proradio je odašiljač Radija Zagreb od 135 kW u Deanovcu. Antenske stupove, skrivene u dvorištima Gornjega grada, zamijenio je 120 m visok stup okružen tornjevima za bušenje nafte, koji su proradili u približno isto vrijeme. Sama gradnja sporo je napredovala zbog nekvalificirane radne snage, tako da je Roman Galić, tada glavni inženjer Radija Zagreb, okupio skupinu zaposlenika koji su pomogli da bude uspješno dovršena. Iako je taj odašiljač znatno poboljšao prijam programa Radija Zagreb, on nije mogao pokriti cijelu Hrvatsku.