Vrdoljak, Antun
glumac, filmski redatelj i scenarist, sportski i medijski djelatnik (1931). Diplomirao na ADU-u u Zagrebu. Isprva se bavio novinarstvom te glumom. Za ulogu u filmu H 8... (N. Tanhofer, 1958) dobio Zlatnu arenu za sporednu ulogu, a za ulogu u filmu Rat (V. Bulajić, 1960) Zlatnu arenu za glavnu ulogu. Režirao je 12 filmova, od kojih su najznačajniji Kad čuješ zvona (1969, nagrada publike Jelen na Filmskom festivalu u Puli), U gori raste zelen bor (1971, Srebrna arena i Jelen), oba prema motivima Ratnoga dnevnika I. Šibla, te Povratak (1979). Vrstan adaptator književnih djela (I. Raosa, P. Budaka, R. Marinkovića, M. Krleže), jedan je od začetnika modela istodobne realizacije filma i TV serije, kakav je primijenio na djelima Kiklop (1982), Glembajevi (1988), Karneval, Anđeo i Prah (1989; TV serija Zagrljaj) i Duga mračna noć (2004, Velika Zlatna arena za najbolji film, Zlatna vrata Pule, Zlatna arena za scenarij i režiju). Za TVZ je režirao i igranu seriju Prosjaci i sinovi (1972), koja je zbog političkih razloga prvi put emitirana 1984, a za HRT u koprodukciji s Mediteran filmom igrano-dokumentarnu biografsku TV seriju u 12 nastavaka Tito (2010). Režirao je i TV reklame, koje pripadaju najefektnijim primjerima toga TV žanra. Nakon višestranačkih izbora 1990. potpredsjednik RH te saborski zastupnik. Vodio organizaciju Europskoga atletskog prvenstva u Splitu 1990, utemeljitelj i prvi predsjednik Hrvatskoga olimpijskog odbora 1991–2000. te član Međunarodnoga olimpijskog odbora (od 1995). Pod njegovim su vodstvom naši sportaši 1992. prvi put samostalno nastupili pod hrvatskim državnim obilježjima (Olimpijske igre u Albertvilleu i Barceloni). Generalni direktor HRT-a 1991–95. Sa suradnicima prilagodio program i organizacijsko-kadrovsku strukturu uvjetima agresije na RH, posebice potrebama informiranja i mobilizacije za obranu. Proizvodnja programa prestrukturirana je i smanjivana zbog razaranja odašiljačke mreže, ali nikad nije prekinuta, a uvedene su i posebne informativne emisije (Za slobodu i dr.). Započeo gradnju novoga studijskog bloka u Domu HRT-a. Vodio je strukturnu transformaciju HRT-a u samostalnu medijsku kuću, koja je 1. I. 1993. primljena u punopravno članstvo EBU-a. Dobitnik je brojnih međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja, među ostalim sedam državnih odličja, od kojih je najvažnije Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom 1995, nagrade Vladimir Nazor: godišnja 1968. i za životno djelo na filmu 1990, Vjesnikove nagrade Krešo Golik za životno djelo u filmskoj umjetnosti 1998, nagrade Grada Zagreba za životno djelo 2006. te Ordena Pierre de Couberten za životno djelo 2012, koju dodjeljuje Međunarodni olimpijski odbor.
Antun VRDOLJAK
