open end emisija
(žarg.; engl.), emisija otvorenog trajanja. Obično studijski razgovor s većim brojem sudionika koji se emitira uživo i kojemu u programskoj shemi nije određeno trajanje. Omogućuje bolje iskorištavanje potencijala radijskoga i TV intervjua te razvijanje emisije dramaturški različite od drugih, vremenski ograničenih dijelova programa. Najčešće se emitira u kasnom noćnom terminu, na završetku programa. Uvođenjem 24-satnoga radijskog i TV emitiranja takva vrsta emisija praktički je nestala iz programa, pa se primjenjuje samo pri izravnim prijenosima iznimno važnih (izbori, stranačke konvencije, kulturne smotre i festivali) ili iznenadnih (masovna nesreća, izbijanje oružanog sukoba, potres i sl.) događaja. Sadržavaju iscrpnu informaciju o događaju, najnužniju interpretaciju ili tumačenje, reagiranja na događaj, katkad i komentar. Rani primjer u produkciji RTZ-a bile su višednevne emisije o slomu Praškoga proljeća u kolovozu 1968. Intervjuirani su (Z. Letica) političari i izbjeglice, emitirane reportaže, reakcije, a povremeno su iz studija komentirane snimke koje je čehoslovačka radiotelevizija uspjela poslati u eurovizijsku razmjenu. Poslije se ističe emisija o terorističkom napadu na New York 11. IX. 2001, koja je trajala, uz prekid tijekom Dnevnika, šest i pol sati (S. Menđušić, E. Gojan, K. Macan, režija E. Laszowski) te emisija povodom smrti pape Ivana Pavla II. 2. IV. 2005.