Žižić, Bogdan
redatelj i scenarist (1934). Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Dramaturg u Zagreb filmu 1960–64. te njegov direktor 1984–90. Jedan je od najplodnijih hrvatskih autora kratkometražnih igranih i dokumentarnih filmova (osobito s područja likovnih umjetnosti), nagrađivanih na međunarodnim festivalima (Oberhausen, Leipzig, Krakov, New York). Važniji dokumentarni filmovi: Ekspresionizam u hrvatskom slikarstvu (1984), Emanuel Vidović (1989), Celestin Medović (1991), Vlaho Bukovac (1995), Goli otok (1994), Petar Guberina (2006), Vlado Gotovac – moj slučaj (2008), Leo Junek – slikar s dvije domovine (2009), Druga Venecija (2010), Stoljeće kinematografije u Splitu (2011). Cjelovečernjim igranim filmovima Kuća (1975, Velika zlatna arena na festivalu u Puli), Ne naginji se van (1977, Velika zlatna arena u Puli) i Daj što daš (1979) afirmirao se kao vodeći predstavnik struje društvenokritičkoga filma 1970-ih; istomu tematskom krugu pripada i njegov najuspjeliji film Rani snijeg u Münchenu (1984), a Cijena života (1994) ratne je tematike. Za HTV režirao zapažene TV filmove Kvartet (prema M. Begoviću, 1997) i Kuća duhova (prema K. Š. Gjalskomu, 1998). Objavio je memoarsku knjigu Pješčana ura (2009). Dobitnik nagrade Vladimir Nazor za životno djelo na filmu 2008.
