Marin Čilić

tenisač, osvajač US Opena

Marin Čilić

Izdvojio bih dva povijesna sportska trenutka koja sam proživio gledajući televiziju. To su Svjetsko nogometno prvenstvo 1998. u Francuskoj i Wimbledon 2001. godine. Oba su u meni pobudila nevjerojatne emocije. S obzirom da bih, kad govorimo o Wimbledonu, bio presubjektivan, prisjetit ću se Svjetskoga nogometnog prvenstva:

Nogomet mi je, uz tenis, oduvijek bio najdraži sport, i za gledanje i za igranje. Prvo veliko sportsko natjecanje kojeg se sjećam je upravo Svjetsko prvenstvo iz 1998. Kao što to biva i svaki put kad se igra nogometno prvenstvo, europsko ili svjetsko, atmosfera se zahuktava postupno prije početka. Tako je bilo i tada, na svakom koraku mogli su se primijetiti dresovi s kvadratićima, upoznavali bi se igrači iz ostalih reprezentacija, sve utakmice mogle su se pratiti na HRT-u i nijedna se nije propuštala, uz fanatično navijanje po trgovima i kafićima. Ljudi koji su svakako doprinijeli užarenoj atmosferi za vrijeme svjetskog prvenstva su komentatori, pa mi se činilo da je u to vrijeme, osim nogometaša, najpoželjnije zanimanje bilo ono nogometnoga komentatora.

Kao desetogodišnjak sve sam utakmice gledao kod kuće, ali kao navijač. Nisam nikada prije doživio atmosferu poput one nakon pobjede protiv Nijemaca u četvrtfinalu, slavilo se na ulicama i trgovima, pričalo se samo o mogućem ulasku u finale Svjetskog prvenstva. Sjećam se fanatičnog navijanja u polufinalu i kako se pratio svaki potez naših igrača. Iako je od tada prošlo nevjerojatnih 18 godina, sjećanje na osjećaj ponosa koji me preplavio kad su naši dobili brončanu medalju,još je uvijek živo.

Iako je to samo jedno natjecanje i jedan prijenos tog natjecanja, HRT je tada omogućio meni i milijunima drugih da stvore uspomene za cijeli život, a vjerojatno i produbio moju želju da postanem sportaš

Sretan vam rođendan i želim vam još puno uspješnih godina, a svima nama želim još puno sportskih trenutaka koji će nas razveseliti i učiniti ponosnima.

Ostale priče poznatih