Ivica Prtenjača

književnik, kolumnist i radijski autor

Ivica Prtenjača

Najdalje, a važno sjećanje na gledanje televizije ili slušanje radija u mene je povezano s jednim likom, posve nezaboravnim i posve dalekim od moje dobi. Bio je to naš veliki filmolog Ante Peterlić.

Sjećam se naše kuće bez fasade i televizora bez boje, mi smo ga valjda u našem naselju najduže imali, skoro do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, sve dok moj otac nije otišao, zamislite ovo, u Delnice, u nekakav salon namještaja i kupio tu crnu kutiju s bojama. Treba li reći da ta kutija nije imala daljinski, pa smo joj se i dalje išli smjerno pokloniti kad bismo od nje zaželjeli kakvu promjenu. No, taj stari crno-bijeli televizor koji je, među nekim kućnim bršljanom, u svome podnožju skrivao i onaj čuveni teški stabilizator, bio je i moje kino i moja koncertna pozornica, često i sve moje knjige i školska knjižnica zajedno. U svoj toj oskudici jednog riječkog predgrađa, okružen kućama koje su se gradile i nicale iz kamenog krša, među ljudima koji su prijepodne radili u luci ili brodogradilištu, a popodne uzgajali svinje uz svoj dnevni boravak, ja sam s blagom nervozom iščekivao Peterlićeve emisije o filmu tadašnjeg Obrazovnog programa Radiotelevizije Zagreb. U krupnom kadru pojavilo bi se lice s kravatom i onda bi počelo. John Wayne, John Ford, John Huston, Buster Keaton, Sam Peckinpah, Kubrick, Billy Wilder, Elia Kazan...

Tko sve ne i tko sve kako ne? Peterlićeve emisije za mene su bile otkrivanje svijeta, nauk gledanja i mišljenja o nečemu što me neimjerno privlačilo, bila je to, kako je i on sam govorio – filmska magija. No, mnogo važnija od znanja koje je profesor Peterlić tako sjajno posredovao bila je strast za filmom, ljubav za pokretne slike. Preko svake rečenice, preko svakog zareza i točke, smješka i ozbiljnosti, isječka iz filma, komadića filmske glazbe ili profesorovog komentara, ja sam postajao svjestan i vlastite potrebe za umjetnošću, njezine snage i ljepote. A sve to iz jedne male emisije, s jednim sjajnim čovjekom koji je samo, nama djeci, učenicima, govorio o filmu.

Ostale priče poznatih