akademik Pavao Pavličić

književnik

akademik Pavao Pavličić

Mogu se živo sjetiti svojega prvog susreta s televizorom. Bilo je to jedne jesenske večeri oko devet sati. Moji roditelji, sestra i ja vraćali smo se iz posjeta nekim znancima na drugom kraju grada i morali smo na putu do svoje kuće proći preko korza. A ondje smo, na mjestu gdje se inače svake večeri šetalo, odjednom ugledali masu svijeta. Zapravo, možda je masa prejaka riječ jer bilo je pedesetak osoba, ali to je za to vrijeme i to mjesto bio golem broj jer šetnja je obično završavala oko osam, a oko devet nije na korzu više bilo ni žive duše. A sad su ondje stajali svi ti ljudi, čula se graja, i mi smo u prvi mah pomislili da se dogodila kakva tučnjava, da je nekoga pregazio auto ili štogod slično. Ali, onda smo najprije opazili da su svi prolaznici okrenuti na istu stranu, te da istežu vratove i dižu se na prste da bi bolje vidjeli neki izlog. A zatim smo postali svjesni i koji je to izlog: riječ je bila o prodavaonici koja se zvala Tehničar, a držala je sve dostupne vrste aparata i kućnih pomagala. U izlogu je na visokom mjestu bio televizor i svi su oni ljudi u njega buljili. Na programu je bio boks-meč: još se i sad živo sjećam kako su izgledali oni boksači (jedan je imao kuštravu kosu, a drugom su naramenice bile otraga vezane da ne spadaju) i sjećam se što sam pri tome mislio i osjećao.

To što sam osjećao bilo je u prvi mah neka mješavina oduševljenja i razočaranja. Oduševljenje je dolazilo od spoznaje da sam dobio potvrdu onoga o čemu sam čitao u novinama: takvi aparati doista postoje, moguće ih je valjda i kupiti, a to znači da nam je sad televizija došla mnogo bliže. A razočaranje je bilo u tome što sve to ipak nije bilo ništa osobito jer odviše je nalikovalo na kino: taj boks bio je sličan onome što se viđalo u žurnalima koji su se vrtjeli prije svakoga filma. Otac me je podigao na nekakvu izbočinu na zidu, pa sam odande neko vrijeme gledao i jasno sam osjećao kako oduševljenje pomalo odnosi prevagu nad razočaranjem: činilo mi se da bih mogao tako buljiti satima.

Ostale priče poznatih