Leksikon radija i televizije

Natrag

Vrdoljak, Antun

glumac, filmski redatelj i scenarist, sportski i medijski djelatnik (1931). Diplomirao na ADU-u u Zagrebu. Isprva se bavio novinarstvom te glumom. Za ulogu u filmu H 8... (N. Tanhofer, 1958) dobio Zlatnu arenu za sporednu ulogu, a za ulogu u filmu Rat (V. Bulajić, 1960) Zlatnu arenu za glavnu ulogu. Režirao je 12 filmova, od kojih su najznačajniji Kad čuješ zvona (1969, nagrada publike Jelen na Filmskom festivalu u Puli), U gori raste zelen bor (1971, Srebrna arena i Jelen), oba prema motivima Ratnoga dnevnika I. Šibla, te Povratak (1979). Vrstan adaptator književnih djela (I. Raosa, P. Budaka, R. Marinkovića, M. Krleže), jedan je od začetnika modela istodobne realizacije filma i TV serije, kakav je primijenio na djelima Kiklop (1982), Glembajevi (1988), Karneval, Anđeo i Prah (1989; TV serija Zagrljaj) i Duga mračna noć (2004, Velika Zlatna arena za najbolji film, Zlatna vrata Pule, Zlatna arena za scenarij i režiju). Za TVZ je režirao i igranu seriju Prosjaci i sinovi (1972), koja je zbog političkih razloga prvi put emitirana 1984, a za HRT u koprodukciji s Mediteran filmom igrano-dokumentarnu biografsku TV seriju u 12 nastavaka Tito (2010). Režirao je i TV reklame, koje pripadaju najefektnijim primjerima toga TV žanra. Nakon višestranačkih izbora 1990. potpredsjednik RH te saborski zastupnik. Vodio organizaciju Europskoga atletskog prvenstva u Splitu 1990, utemeljitelj i prvi predsjednik Hrvatskoga olimpijskog odbora 1991–2000. te član Međunarodnoga olimpijskog odbora (od 1995). Pod njegovim su vodstvom naši sportaši 1992. prvi put samostalno nastupili pod hrvatskim državnim obilježjima (Olimpijske igre u Albertvilleu i Barceloni). Generalni direktor HRT-a 1991–95. Sa suradnicima prilagodio program i organizacijsko-kadrovsku strukturu uvjetima agresije na RH, posebice potrebama informiranja i mobilizacije za obranu. Proizvodnja programa prestrukturirana je i smanjivana zbog razaranja odašiljačke mreže, ali nikad nije prekinuta, a uvedene su i posebne informativne emisije (Za slobodu i dr.). Započeo gradnju novoga studijskog bloka u Domu HRT-a. Vodio je strukturnu transformaciju HRT-a u samostalnu medijsku kuću, koja je 1. I. 1993. primljena u punopravno članstvo EBU-a. Dobitnik je brojnih međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja, među ostalim sedam državnih odličja, od kojih je najvažnije Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom 1995, nagrade Vladimir Nazor: godišnja 1968. i za životno djelo na filmu 1990, Vjesnikove nagrade Krešo Golik za životno djelo u filmskoj umjetnosti 1998, nagrade Grada Zagreba za životno djelo 2006. te Ordena Pierre de Couberten za životno djelo 2012, koju dodjeljuje Međunarodni olimpijski odbor.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona