Leksikon radija i televizije

Natrag

višekanalna tonska tehnika

tehnika koja omogućuje višekanalno studijsko snimanje ili pak reprodukciju u nekom višekanalnom formatu. Svaki tonski kanal, kojega najčešće predstavlja signal mikrofona svakoga pojedinačnog glazbala u orkestru, snima se na pripadajući tonski kanal na višekanalnom snimaču. U današnjoj tehnologiji snimač je izveden kao računalna radna stanica s audiosučeljem koje sadržava digitalne audioulaze i izlaze. Višekanalni snimač povezan je s tonskim miješalom. Snimljeni tonski kanali reproduciraju se s višekanalnoga snimača te se miješaju tonskim miješalom kako bi se dobila obrađena finalna snimka (master) u stereo ili nekom drugom višekanalnom surround formatu (5.1, 7.1). Takvim načinom snimanja moguće je ponavljati postupak miješanja sve do postizanja zadovoljavajuće kvalitete snimke. Postupkom reprodukcije, s obzirom na format snimke, osim konvencionalnoga stereoformata, koji prezentira lokalizaciju u ravnini, moguće je ostvariti prostornu lokalizaciju snimke. Za tu svrhu finalna snimka mora biti snimljena u nekom višekanalnom formatu kao što su najrasprostranjeniji 5.1 i 7.1 formati, koji sve više dolaze do izražaja zbog sve veće integracije audio i videosegmenta u sustav multimedije.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona