Leksikon radija i televizije

Natrag

virtualna scenografija

primjena tehnologije virtualne zbilje u TV studiju s ciljem da se tradicionalna scenografija zamijeni elektroničkom grafikom. Dva su temeljna razloga za njezinu primjenu: skupoća tradicionalne scene (uključujući vrijeme potrebno za montažu i demontažu, prostor za smještaj scenskih elemenata dok nisu u upotrebi, pa i ekološki aspekt) te veće mogućnosti elektroničke grafike. Studio u kojem se primjenjuje virtualna scena gotovo je prazan: u njemu se nalaze samo osnovni scenski elementi, npr. stolci i stol. Rasvjeta u studiju orijentirana je samo na što bolje jednoliko osvjetljenje prostora i osoba u studiju, a ne i na stvaranje vizualnih efekata u kombinaciji s klasičnom scenografijom. Sve površine u studiju, osim onih koje se trebaju vidjeti kao stvarni elementi scenografije (npr. fotelja za gosta) jednoliko su obojene specijalnom bojom (tipično specijalnom nijansom plave ili zelene boje). Tako obojen studio omogućuje posebnom grafičkom uređaju da sve obojene dijelove slike zamijeni slikom iz nekoga drugog izvora. Gledatelj će dobiti dojam da se osobe, koje kamere snimaju u studiju, nalaze u sasvim drugom prostoru. Kako je u studiju obično više kamera, a te kamere mogu mijenjati planove ili kut snimanja, virtualna scenografija mora voditi računa o tim promjenama i bez obzira na njih stvarati iluziju stvarnoga prostora s dubinom, perspektivama, pa i različitim osvjetljenjem i sjenama. Kako bi se to postignulo, računalni sustav koji generira grafički dio slike mora utvrditi sve navedene parametre kadra te prema njima izračunavati trodimenzionalnu grafičku sliku. Osobe u studiju također moraju biti izvježbane za ponašanje u virtualnoj okolini. Na HRT-u se virtualna scenografija koristi od 2004. u Studiju 5, a 2014. je modernizirana i preseljena u Studio 8.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona