Leksikon radija i televizije

Natrag

videoumjetnost

(engl. video art), smjer u suvremenoj likovnoj umjetnosti, grana konceptualne umjetnosti vrlo bliska eksperimentalnomu filmu. Odnosi se na oblik umjetničkoga stvaralaštva u kojem se umjetnik služi videotehnikom kao sredstvom izražavanja (videokamera, videovrpca ili disketa, TV prijamnik ili platno i sl.), često je kombinirajući s drugim oblicima umjetničkoga izraza (slikarstvom, kiparstvom, scenskim nastupom). Time postaje podobna za vlastiti izraz, stvarajući forme poput videoinstalacija, videoskulptura, interpolirajući se u krajolik (tzv. land art) ili u urbano tkivo. Počela se prakticirati od sredine 1960-ih s razvojem prenosive TV tehnike, širenjem prvih videouređaja te sa sve većom tendencijom spajanja raznorodnih medija i interdiscipliniranja različitih umjetničkih područja. Zbog toga biva iznimno prihvaćena među brojnim svjetskim umjetnicima, poput korejsko-američkoga likovnjaka i performera Nam June Paika (mnogi ga teoretičari drže začetnikom), B. Naumana, A. Warhola, R. Horn, V. Acconcija, P. Campusa, C. Burdena, B. Viole, grupe Fluxus i dr. Danas se drži etabliranim umjetničkim smjerom, koji se i dalje razvija (primjenom novih tehnologija poput digitalne, kompjuterske itd.). Prvi eksperimenti s videom u Hrvatskoj izvode se od sredine 1970-ih u sklopu Centra za multimedijalna istraživanja u Zagrebu i Galerije grada Zagreba, a u svoje stvaralaštvo uključili su ga mnogi naši umjetnici, među ostalima D. Martinis, S. Iveković, I. Deković, I. L. Galeta, G. Trbuljak, I. Faktor, T. Gotovac, D. Fritz te I. Marušić Klif.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona