Leksikon radija i televizije

Natrag

tvrdi disk

(engl. Hard Disk, akr. HD), uređaj za pohranu digitalnih informacija (podataka) koji koristi princip → magnetskog pohranjivanja. Sastavni je dio osobnih računala, servera, sustava za pohranu podataka, radnih stanica za obradbu AV sadržaja i drugih uređaja, a može biti unutarnji ili vanjski. Pojavljuje se 1956. kao izum američke tvrtke IBM s kapacitetom od 5 megabajta (MB) i velikih dimenzija (2m3), a danas je u kompaktnom kućištu s kapacitetima od više terabajta (TB). Sastoji se od ploča u hermetičnom kućištu koje se vrte oko jedne osi s pomoću elektromotora. Ploče su metalne ili staklene, presvučene tankim slojem feromagnetske tvari, a magnetske glave koje lebde tik iznad magnetskoga sloja zapisuju, odnosno čitaju podatke. Za razliku od magnetskih vrpci kod tvrdih diskova podatci se mogu čitati u slijedu ili izvan slijeda s bilo koje točke gdje se nalazi magnetska glava. Ta mogućnost dovela je do revolucije u pohrani i obradbi podataka na računalnim sustavima. Nove tehnologije u tvrdim diskovima kao što su flash memorija i NAND tehnologija potiskuju magnetske diskove, ali polako jer još uvijek imaju dobar omjer karakteristika i kapaciteta u odnosu na cijenu. Radi povećanja pouzdanosti i performansi često se u profesionalnom okruženju koristi više diskova povezanih u logičku cjelinu preko nekog od mogućih RAID (akr. od engl. Redundant Array of Independent Disks) nivoa.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona