Leksikon radija i televizije

Natrag

ton

1. pravilan zvuk određene frekvencije i amplitude. Glavne su značajke tona visina, jačina i boja (timbar), a mogu se promatrati i definirati kao glazbene i kao fizičke. Visina tona ovisi najviše o frekvenciji titraja, a čujni opseg tih frekvencija jest 16–20 000 Hz, što odgovara glazbenoj ljestvici od subkontra C do e7. Jačinu tona uho osjeća kao glasnoću počevši od praga čujnosti (razina zvuka); u glazbi je uporabljiva glasnoća od oko 20 dBA (ppp) do iznad 110 dBA (fff), iako se u amplificiranoj, poglavito rock glazbi, nerijetko dostiže i premašuje i prag bola. Boja tona ovisi o tom koliko je titranje obogaćeno harmonicima ili alikvotnim tonovima. Poznato je da parni harmonici glazbenomu tonu daju oblinu i toplinu, a neparni reskost. Smjesa jednih i drugih daje tonu, odnosno njegovu izvoru (glazbalo, vokal i dr.) značaj i prepoznatljivost. Ton karakterizira i vremenska komponenta (način njegove uspostave i popratni šumovi), ali i vremenske promjene u visini (vibrato) i glasnoći (tremolo). 2. (žarg.) u televizijskom i radijskom novinarstvu, sastavni dio priloga, označuje tonski isječak. Obično je to montirana izjava sugovornika, neki znakovit isječak razgovora ili izjave snimljene na terenu (engl. soundbite), za razliku od popratnoga zvuka, tzv. IT tona.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona