Leksikon radija i televizije

Natrag

titl

(podnaslov) tekstualni prikaz dijaloga u filmu, seriji ili bilo kojoj drugoj formi TV programa. Obično se koristi za prevođenje filma, kao alternativa sinkronizaciji, radi očuvanja izvornoga zvučnog doživljaja. U novije vrijeme sve se više koristi i kao pomoć za osobe oštećena sluha; pritom često sadržava i tekstualne opise zvučnih događanja (opis glazbe koja svira, načina izražavanja i sl.), a u rasporedu programa ima dodatnu oznaku T ili poseban znak stiliziranog uha. Može biti urezan u sliku (engl. open subtitle) ili se prenositi kao poseban “signal”, čime se omogućuje njegovo uključivanje po potrebi (engl. closed subtitle). Kod ispisivanja tehnikom urezivanja znakova u slici postoje dva značajnija načina urezivanja: urezivanje u stvarnom vremenu u pokretnu sliku (engl. live burn), a drugi, noviji način jest urezivanje u AV datoteku (engl. file burn), što je proces koji se odvija brže od realnoga vremena. Prenošenje titlova kao posebnoga signala najprije se pojavilo unutar teletekst sustava, pa tako HRT od 2007. rabi teletekst stranicu 888 za prijenos titlova programa koji idu uživo (npr. Dnevnik). Pojavom digitalne televizije i digitalnog prijenosa sve se više koriste DVB titlovi jer su grafički/vizualno kvalitetniji i omogućuju istodobni prijenos većega broja različitih titlova, npr. na različitim jezicima, što je posebno korisno kod TV kanala koji se emitiraju u više zemalja. U digitalnom okruženju postoje titlovi u različitim formatima (npr. stl, srt, ttxt, sub) i s vremenskim kodom smještaju se u posebne datoteke.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona