Leksikon radija i televizije

Natrag

televizijski sustavi/standardi

osnovne tehničke norme za proizvodnju i emitiranje TV signala. Danas se dominantno proizvodi digitalni TV signal kvaliteta kojega ide od standardne (SDTV) preko visoke (HDTV) do ultravisoke (UHDTV). Osnovne norme definirane su preporukama: ITU-R BT.601 za studijsko kodiranje SDTV-a u formatu slike 4:3 i 16:9 s 525 ili 625 analizirajućih linija s proredom, ITU-R BT.709 za proizvodnju i međunarodnu razmjenu HDTV-a, koja uključuje analiziranje sustavom proreda i progresivno analiziranje s do 1080 linija i 1920 elemenata slike te sustave s 24, 25, 30, 50 i 60 slika, odnosno poluslika, te ITU-R BT.2020 za proizvodnju i međunarodnu razmjenu UHDTV-a, koja uključuje progresivno analiziranje s 2160 linija i 3840 elemenata slike (4K UHDTV) do 4320 linija i 7680 elemenata slike (8K UHDTV) te sustave sa 120, 100, 60, 50, 30, 25, 24 slika. Postoji i niz drugih normi koje definiraju određene aspekte digitalnoga TV signala. U nekim zemljama još se uvijek koristi analogni TV signal s 525 ili 625 linija u slici, analiziranjem s proredom te SECAM, PAL ili NTSC sustavima za boju, koji su definirani u preporuci ITU-R BT.470. Za radiodifuziju (odašiljanje) digitalnih TV signala koriste se četiri različita sustava: DVB (dominantan sustav potekao iz Europe),ATSC (Sjeverna Amerika), ISDB-SBTVD (Južna Amerika i Japan) i DTMB (Kina).

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona