Leksikon radija i televizije

Natrag

teletekst

sustav za prijenos teksta i jednostavnih grafičkih informacija u TV signalu. Karakteriziraju ga sažete i kratke informacije lako dostupne u bilo kojem trenutku. Njime se može prenositi i tekst u obliku → titlova umetnut u sliku. Signal teleteksta jedan je od prvih digitalnih signala koji se prenosio u analognom TV signalu. U PAL analognom sustavu prenosi se u vertikalnom potisnom intervalu (eng. VBI) linije 6–22 u prvoj poluslici i 318–334 u drugoj poluslici, a prenosi se i u digitalnom TV signalu. Za prijam je potreban TV uređaj s teletekst dekoderom. Tekst i grafika generiraju se u dekoderu i zbog prirode digitalnoga signala nisu podložni degradaciji, što je bila velika prednost u vrijeme analognog emitiranja. Eventualne greške u prijenosu prikazuju se kao drugačiji znakovi, gubitak redaka, a iznimno kao gubitak cijele stranice. Informacije su organizirane u stranice i podstranice kojima se pristupa odabirom pripadajućega broja stranice preko tipkovnice na daljinskom upravljaču. Mogu se prikazati umjesto TV slike na cijelom ekranu, umetnute u sliku ili u dijelu TV ekrana. Podržava do 800 osnovnih stranica, koje se šalju u vremenskom slijedu, pa ovisno o trenutku izbora stranice treba čekati određeno vrijeme na njezino pojavljivanje na ekranu. Noviji prijamnici mogu pohraniti sve stranice, pa se bilo koja od njih može u svakom trenutku prikazati. Aktivnosti na uvođenju teleteksta na TVZ-u započinju krajem 1982. testiranjem francuskoga rješenja Antiope-Didon, a projekt vode S. Bjelousov i Z. Prelog. Za konačno rješenje ipak se odabire engleski sustav WST (akr. od engl. World System Teletext), a RTV Zagreb službeno započinje s emitiranjem teleteksta 28. IV. 1990, tjedan dana prije održavanja Eurosonga u Zagrebu, i to samo na prvom TV kanalu. Prvi urednik bio je V. Iveković, a prvu objavljenu stranicu i nekoliko podstranica izradio je D. Zimonja, koji je s B. Rogićem sudjelovao u nabavi i implementaciji sustava. Procjenjuje se da je u to vrijeme u Hrvatskoj bilo oko 150 000 teletekst dekodera. Do 1994. proizvodio se u suradnji s Večernjim listom, a eksperimentalno se emitirao do 1995, kad su zaposleni i prvi novinari. Nakon umirovljenja V. Ivekovića urednica redakcije teleteksta bila je S. Radun Špehar. Redakcija je 2006. spojena s HRT web redakcijom. O posjećenosti teleteksta govore podatci da ga je prema anketi iz 1997, kad je još bilo TV uređaja bez dekodera, pratilo oko 1 161 000 korisnika, a prema kasnijim istraživanjima do 30% gledatelja redovito koristi teletekst. Servis je dostupan na sva četiri kanala HTV-a, a od 1998. i na internetskom portalu www.hrt.hr. Krajem 2005. pokrenut je i jednogodišnji eksperimentalni projekt za pristup preko WAP protokola uporabom mobitela, koji je u kratkom vremenu postignuo doseg od više od 5000 stranica dnevno. Od 2007. koristi se za titlanje glavnih informativnih emisija za osobe oštećena sluha, a bojom i sadržajem pojedinih stranica prilagođen je TV kanalu. Sadržaje emitira na 800 osnovnih stranica i brojnim podstranicama; sadržava vijesti iz Hrvatske, svijeta, Europske unije, gospodarstva, kulture i sporta, opširan radijski i TV raspored, detaljne informacije o programu, kulturne vodiče, zanimljivosti, servisne informacije i stranice koje se iznajmljuju vanjskim pružateljima sadržaja.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona