Leksikon radija i televizije

Natrag

streaming

način prijenosa audio ili videosadržaja preko računalnih mreža, odnosno interneta. Multimedijski podatci prenose se u neprekinutu slijedu malih paketa (datagram) od servera prema klijentskomu računalu ili uređaju koji dekodira podatke i reproducira ih u kontinuitetu. Radi postizanja veće efikasnosti i pouzdanosti prijenosa, sadržaj je najčešće kodiran (sažet). Tako se za audiosadržaj koriste formati kao što su MP3 i AAC, a za videosadržaj H.264, VP8 i drugi. Uz osnovni datagram protokol (UDP) za potrebe streaminga razvijeni su i različiti drugi protokoli i tehnologije: RTP (Real Time Transport Protocol), RTSP (Real Time Streaming Protocol), RTCP (Real Time Control Protocol), RTMP (Real Time Messaging protokol), DASH (Dynamic Adaptive Streaming over HTTP), HLS (HTTP Live Streaming) i dr. Značenje je streaming tehnologije vrlo veliko jer internet i druge računalne mreže zamjenjuju klasične načine distribucije audio i videosadržaja (zemaljski odašiljači, satelit, CD i DVD mediji i sl.), omogućujući tako krajnjemu korisniku njihov veći i lakši izbor. Stoga radijske i TV kuće, svjesne proširenja tržišta na nove distribucijske kanale, sve više razvijaju usluge na internetu kako ne bi izgubile udio na tržištu i ulogu u društvu (webcast, OTT, HRTi), a javljaju se i potpuno novi pružatelji usluga i servisi kao što je Netflix.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona