Leksikon radija i televizije

Natrag

sluh

1. osjetljivost na akustičke podražaje (zvuk) koji dolaze kroz uho. Raspon zvučnih tlakova što ih uho razaznaje vrlo je velik, između dva tzv. praga: praga čujnosti (0 dBA) i praga bola (iznad 130 dBA). Pritom je dBA oznaka za tzv. vrednovani decibel, za frekvencijski filtrirane vrijednosti zvučnoga tlaka prilagođene svojstvima prosječnoga ljudskog uha. Naime, uho je najosjetljivije za srednje zvučne frekvencije između 1000 i 4000 Hz, dok je čujnost normalno slabija za visoke tonove i bitno slabija za basove. Budući da čovjek sluša binauralno, odnosno s dva uha, kadar je razlikovati i smjerove dolaska zvuka. Taj proces omogućen je razlikovanjem najsitnijih razlika, kako u vremenu dolaska u jedno i drugo uho tako i u glasnoćama. Oštećenja sluha, osim onih fiziološke i/ili patogene naravi, najčešće su uvjetovana preglasnim zvucima u razini blizu praga bola ili iznad njega. U starijoj dobi čovjek počinje gubiti sluh, ponajprije pri frekvencijama iznad 4000 Hz te nastupa nagluhost. Gubitak sluha preko granice sporazumijevanja govorom naziva se gluhoćom. U RTV programima ton-majstori odnosno tonski realizatori uzimaju u obzir osobine snimljenih i/ili prenošenih zvukova u odnosu na tipične karakteristike sluha u slušateljskoj, odnosno gledateljskoj populaciji, pa se služe korektorima tonskih signala: filtrima, kompresorima dinamike, reverberatorima i dr. 2. u glazbenom smislu, sposobnost čovjeka da razlikuje odnose visina, jačina, boja i trajanja pojedinih tonova i njihovih akordnih kombinacija. Apsolutni sluh dodatna je sposobnost razlikovanja i stvarnih visina ton(ov)a i/ili akorda.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona