Leksikon radija i televizije

Natrag

sinkronizacijski signal

poseban signal koji omogućuje sinkronizaciju tonskih i videouređaja unutar jedne tonske ili videorežije. Kod videosignala određuje i točan početak i kraj svake horizontalne videolinije i izmjenu poluslika. Time je osigurano faziranje izvora signala u sustav. Za tonsku i videosinkronizaciju analognih i SDTV uređaja sa serijskim digitalnim sučeljem (SDI) koristi se black burst (referentni krominantni nositelj), dok se za sinkronizaciju HDTV uređaja sa SDI sučeljem koristi Tri level sinkro signal. Sinkronizacija digitalnih audiouređaja u tonskim režijama i studijima obavlja se centralnim referentnim sinkronizacijskim signalom, kao što je wordclock, ili AES/EBU sinkronizacijskim signalom. Primjenom jednoga od tih signala postiže se vremensko podudaranje početka digitalne riječi digitalnog audiosignala svakoga tonskog izvora, kako bi se oni mogli međusobno obrađivati, npr. miješati u tonskom miješalu. Wordclock je kontinuirani pravokutni signal koji može biti frekvencije 44,1 kHz, 48 kHz, 96 kHz ili 192 kHz, ovisno o tom kolika je frekvencija uzorkovanja kojom cijeli sustav tonske režije radi. Ukoliko ne postoji centralni sinkronizacijski izvor, audiosignali su međusobno asinkroni i mogu se međusobno miješati samo ukoliko tonsko miješalo ima mogućnost unutarnje sinkronizacije svakog audioulaza.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona