Leksikon radija i televizije

Natrag

sinkronizacija

1. sinkronizacija zvuka, tehnički postupak tonske obradbe filmskoga ili videomaterijala, uz mogućnost naknadnoga studijskog snimanja glumačkih dijaloga i drugih zvukova i efekata (šumova, glazbe) u sinkroniji s izvorima zvuka u pojedinom prizoru. Kod obradbe filma primjenjuje se za zvučnu doradbu snimki ili za zamjenu loših izvornih zvučnih dijelova tonske snimke. Na televiziji taj postupak ima najveću primjenu pri obradbi inozemnih crtanih filmova i dječjih emisija (stoga se naziva i naknadna sinkronizacija). Obavlja se u tonskim studijima i režijama opremljenima primijenjenom tehnološkom opremom (tonska, akustična, procesorska oprema, AV monitoring i dr.), kako bi se stvorili što bolji uvjeti za finalizaciju slike i tona. Poslove obavljaju posebno obučeni snimatelji tona ili ton-majstori. Na HRT-u se takvi prostori nazivaju SIP (akr. od sinkronizacija i presnimavanje), a prvi je izgrađen 1965. na lokaciji u Šubićevoj 20 (šef N. Bolanča, a ton-majstor Ž. Pajtak). Nakon preseljenja na Fakultet strojarstva i brodogradnje 1976. povećao se opseg proizvodnje, pa se otvara SIP2, a preseljenjem u Dom HRT-a SIP3 te 1994. SIP4, koji se koristi za potrebe Informativnog programa. Dugogodišnji šef SIP-a je I. Gelo (1969–2008), a istaknuti ton-majstori koji su radili najzahtjevnije projekte su: R. Albahari, B. Podmenik, Ž. Grgurić, S. Tvorić, R. V. Stanić i dr. 2. sinkronizacija signala, vremensko usklađivanje dolaznoga audiosignala ili videosignala s referentnim. Osigurava precizan vremenski početak i kraj svake linije dolaznoga videosignala, omogućujući time bez prekida ili podrhtavanja njegovu daljnju obradbu i miješanje s drugim videosignalima u videomiješalu. U audioprodukciji u slučaju da audiosignali nisu međusobno sinkronizirani dolazi do prekida signala ili »kvrcanja«. 3. sinkronizacija videosignala i tona lip sync.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona