Leksikon radija i televizije

Natrag

serijsko digitalno sučelje

(engl. Serial Digital Interface, akr. SDI), vrsta digitalnoga videosučelja, standardiziran 1989 (SMPTE). SDI sučelje za videosignal standardne kvalitete (SD-SDI) utvrđen je standardom SMPTE 259M i podržava brzine prijenosa od 270 Mbit/s, 360 Mbit/s, 143 Mbit/s i 177 Mbit/s. Najčešće korišteno sučelje za komponentni videosignal jest 270 Mbit/s, a katkad i 360 Mbit/s. Sučelja za 143 i 177 Mbit/s namijenjena su prijenosu kompozitnoga (NTSC ili PAL) digitalnog videosignala, ali se ne koriste. Dodatni SDI standardi uvedeni su kako bi podržali povećanje razlučivosti videosignala (HDTV, UHD i dr.), brzine prijenosa, dubinu boje i stereoskopski (3D) videozapis. Postoje još i HD-SDI, Dual link HD-SDI, 3G-SDI, 6G-SDI i 12G-SDI standardi, koji se koriste za prijenos nekomprimiranih, nekodiranih digitalnih videosignala (opcionalno uključujući ugrađen audiosignal i vremenski kod) u TV sadržajima, a mogu se koristiti i za upakirane podatke. SDI signal prenosi se preko koaksijalnoga videokabela duljine obično do 100 metara. Upotrebom optičkih kabela (SMPTE 297M) omogućuje se prijenos na velike udaljenosti, ograničen samo maksimalnom duljinom vlakana ili pojačanjem. SDI i HD-SDI obično su dostupni samo u profesionalnoj videoopremi. Sa SDI-jem obično se povezuje i pojam → umetnuti audiosignal, standard koji omogućuje ugradnju do 16 tonskih kanala (24 bita, 48 kHz) u SDI i HD-SDI signal.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona