Leksikon radija i televizije

Natrag

religijski program

radijske i TV emisije posvećene religijskim temama. Razvoj radija i televizije doveo je do promjena na području religijske komunikacije, odnosno u posredovanju vjerske baštine. Pritom se jezik i poruka prilagođavaju izražajnomu svojstvu sredstva (radio, televizija, internet). Religijski programi osobito su se razvili u SAD-u, gdje uz brojne emisije postoji i više specijaliziranih TV mreža (najveća je Trinity Broadcasting Network). U Vatikanu je još 1931. osnovan → Vatikanski radio. Papa Pio XII. uputio je 1957. encikliku Miranda prorsus, u kojoj govori o filmu, radiju i televiziji, a 1958. za zaštitnicu televizije proglasio je sv. Klaru. Drugi vatikanski koncil izglasao je 1963. dekret → Inter mirifica o sredstvima društvenoga priopćavanja. Pavao VI. osnovao je 1964. Papinsko povjerenstvo za sredstva društvenoga priopćavanja, koje je Ivan Pavao II. preimenovao u Papinski savjet za sredstva javnoga priopćavanja. Svjetski dan sredstava društvenoga priopćavanja, za koji papa svake godine medijskim djelatnicima upućuje apostolsko pismo, utemeljen je 1969. U enciklici Redemptoris missio 1990. Ivan Pavao II. posebno se osvrnuo na važnost sredstava javnog priopćavanja u oblikovanju javnog mnijenja. Sam je postao “TV papa”, što je osobito došlo do izražaja prigodom njegovih brojnih putovanja. Na HRT-u su tek nakon demokratskih promjena 1990. počeli redoviti religijski programi. U siječnju 1991. počela je prva redovita vjerska emisija na HR-u → Duhovna misao. Prvi urednik bio je V. Tadić. Osnovana je međukonfesionalna redakcija za religiju u Programu za kulturu HR-a, koja, uz redoviti nedjeljni radijski prijenos mise iz crkvi diljem Hrvatske (prvi radijski prijenos mise bila je polnoćka 1990) i prijenose bogoslužja Srpske pravoslavne crkve, protestantskih zajednica i svečanih molitvi Islamske zajednice, uređuje tjednu kontakt-emisiju → Susret u dijalogu, tjedni magazin Trag vjere i servisira emisije Informativnoga programa HR-a. Od 1990. religijske teme prisutne su i na III. programu HR-a i na Radio Sljemenu. Gotovo sve hrvatske lokalne radijske i TV postaje imaju religijske sadržaje. Prvi TV prijenos rimokatoličke mise ostvaren je na Božić 1948. iz pariške katedrale Notre Dame, što je izazvalo rasprave među teolozima. Na blagdan Duhova 1954. RAI je ostvario prvi prijenos mise iz bazilike sv. Petra u Rimu, koji je preuzelo osam europskih televizija. Od tada se sustavno uvode slični prijenosi u gotovo svim europskim zemljama s katoličkom većinom. Božić je na TVZ-u prvi put zabilježen 1988. u emisiji Zimovizija te u Dnevniku (25. XII, potom i 7. I. 1989). Na HTV-u prvi izravni prijenos mise bila je polnoćka na Badnjak 1990. iz zagrebačke katedrale. Na Božić 1990. prvi je put na HTV-u emitirana božićna čestitka kardinala F. Kuharića. Od tada se svake godine emitira božićna i uskrsna čestitka u ime Hrvatske biskupske konferencije. Prvi prijenos pravoslavne liturgije bio je 6. I. 1991, svečano bdjenje na pravoslavni Badnjak iz crkve Preobraženja Gospodnjega u Zagrebu. Vodstvo HRT-a sastalo se 18. I. 1991. s predstavnicima konfesionalnih zajednica (katoličke, pravoslavne, islamske, židovske i protestantske) te dogovorilo osnivanje redakcije. Prvi TV prijenos mise preko redakcije religijske kulture ostvaren je iz katedrale u Krku na prvu korizmenu nedjelju 17. III. 1991. Tad počinju redoviti prijenosi za veće blagdane (sv. Vlaho, sv. Duje, Stepinčevo, Božić, Uskrs) te nedjeljni prijenosi katoličkih misa i/ili bogoslužja drugih vjerskih zajednica (pravoslavni Uskrs i Božić, Bajram, Dan reformacije, Jom Hašoa). Prije prijenosa mise emitira se kraća reportaža Portret crkve i mjesta. Međukonfesionalna redakcija religijske kulture u Informativnom programu HTV-a osnovana je 1991. Prva redovita tjedna emisija U početku bijaše riječ emitirana je 18. V. 1991, a vodio ju je T. Trstenjak (urednik A. Bašić). Tjedni informativni magazin Mir i dobro prvi je put emitiran u nedjelju 23. II. 1992 (vodio ga je N. Kužina). Samostalni Program religijske kulture HTV-a osnovan je 1995. Prvi urednik bio je T. Trstenjak, a od 2009. M. Raguž. Osim redovitih tjednih emisija i kontakt-programa, poput Riječ i život, Biblija i Pozitivno, snimljeno je i pedesetak samostalnih dokumentarnih filmova ili serijala (Hrvatski duhovni velikani, Hrvatske katoličke misije, Vatikanski Hrvati te svake godine festival duhovne glazbe Uskrsfest). Prate se svi značajniji događaji s religijskog područja u svijetu, napose oni povezani s papinim djelovanjem (Križni put, Urbi et Orbi). Religijski je program dao i znatan prinos u TV projektima prigodom posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1994, 1998, 2003. i BiH 1997. te pape Benedikta XVI. Hrvatskoj 2011. Ugovor HRT-a i Hrvatske biskupske konferencije, koji su 2000. potpisali nadbiskup J. Bozanić i glavni ravnatelj HRT-a M. Galić, odredio je pravne okvire Programa religijske kulture na HRT-u. Sličan su ugovor potpisale i druge vjerske zajednice u Hrvatskoj 2005: Srpska pravoslavna crkva, Islamska zajednica, Židovska općina Zagreb, Evangelička crkva, Reformirana kršćanska kalvinska crkva, Kršćanska adventistička crkva, Savez baptističkih crkava, Evanđeoska (Pentekostna) crkva. Sporazumu se 2010. pridružila Židovska vjerska zajednica Bet Israel, a 2011. i Bugarska pravoslavna crkva, Hrvatska starokatolička crkva te Makedonska pravoslavna crkva. Dogovoreni su izravni prijenosi većih blagdana nekatoličkih religijskih zajednica, a ostvaruju se i redovite tjedne emisije: tjedni informativni magazin Duhovni izazovi (suurednica P. Pajdaković Šebek) i kontakt-emisija Ekumena (urednik A. Bašić). Za Religijski program HTV-a radilo je više stotina novinara HRT-a. Od stalnih djelatnika urednici emisija su T. Trstenjak, A. Bašić, N. Kužina, N. Kostanić, I. Lerotić, D. Siladi i M. Raguž, redatelji i realizatori M. Hudoletnjak, D. Pećarina, Z. Skračić, M. Štengl, N. M. Dianežević, D. Borić Bubi, N. Lovčević, B. Debeljak i V. Šandrić, a glazbeni urednici I. Karlović, M. Kudrna i E. Kutleša. Religijski program HTV-a proizvodi oko 14 000 minuta programa godišnje.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona