Leksikon radija i televizije

Natrag

rasprostiranje elektromagnetskoga vala

širenje elektromagnetskoga vala kroz prostor; tri su osnovna načina rasprostiranja: refleksijom, ogibom i raspršenjem. Može se razmatrati sa stanovišta putanje kojom se kreće, medija kojim se širi, fizikalnih utjecaja kojima je izložen i frekvencije. Prema putanji kojom se kreće razlikuje se površinski val (širi se uz samu površinu Zemlje, dominantan za 30–3000 kHz), direktni val (širi se pravocrtno ili gotovo pravocrtno od odašiljačke antene do mjesta prijma koje je u području njegove vidljivosti, dominantan za VHF i više frekvencije, odnosno za zemaljski radio i televiziju) i prostorni val (usmjeren je prema gornjemu sloju zemaljske atmosfere, odakle se vraća prema površini Zemlje, dominantan za kratki val). Medij kojim se šire većinom je zemaljska atmosfera (→ troposfera i ionosfera) te tlo i voda. Glavne pojave do kojih dolazi u troposferi su refrakcija, apsorpcija i rasipanje, a u ionosferi refleksija, refrakcija i apsorpcija. Njihov utjecaj povezan je s frekvencijom vala i meteorološkim prilikama. Pri nailasku na vodu ili tlo dolazi do refleksije, dok preostali dio prodire u medij i njegova se energija pretvara u toplinu. Sa stanovišta fizikalnih utjecaja bitni su → refrakcija, → refleksija, → ogib (difrakcija), → raspršenje (disperzija) i → apsorpcija. Kao rezultat tih pojava može doći do kratkotrajnoga ili dugotrajnoga velikog pada jačine polja koje se naziva → feding. Gubitak rasprostiranja (engl. spreading loss) nastaje jer se na udaljenosti energija rasprostire po široj površini. Ovisi o udaljenosti od izvora i drugim gubitcima koji nastaju kao rezultat utjecaja prije svega apsorpcije i raspršenja. Tako je npr. gubitak zbog kiše posebno izražen u radijskim komunikacijama na frekvencijama iznad 5 GHz i treba biti uključen u proračune raspoloživosti veze.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona