Leksikon radija i televizije

Natrag

Radiotelevizija Zagreb

(akr. RTZ), prethodnica Hrvatske radiotelevizije (HRT). Kao datum osnivanja uzima se 15. V. 1926, kad je osnovana → Radio stanica Zagreb, jedna od prvih radiopostaja u srednjoj i istočnoj Europi. Iako je televizija počela s emitiranjem 1956, tek 1960. Radio Zagreb (RZ) mijenja naziv u Radiotelevizija Zagreb. RZ, odnosno RTZ djelovao je kao državno poduzeće, društveno poduzeće te javno poduzeće sa samostalnim financiranjem. RZ-om, a poslije RTZ-om upravljali su direktor, upravni odbor i savjet (predstavnici društvene zajednice i zaposlenika). Direktora je postavljao i smjenjivao osnivač (po zakonu o radiodifuziji izvršna vlast) uz prethodno mišljenje savjeta. RZ/RTZ pripadao je tipu državnih radiodifuznih organizacija. Samoupravni koncept društva i deetatizacija (od 1950) doveli su do prebacivanja kontrolne funkcije s vladajuće partije na tzv. organe društvenog utjecaja (skupština RTZ-a, programski savjeti), sastavljene od predstavnika masovnih organizacija kulturnih ustanova i društvenih skupina. To je i na praktičnoj razini otvaralo prostor dinamici širih društvenih interesa, iako je RTV program uglavnom odražavao odnose u političkom vrhu. Ovisno o političkim prilikama produkcija programa kretala se u širokom rasponu, od potpunoga prislanjanja uz stajališta vladajuće stranke do javnoga foruma, u kojem se provjeravala prihvatljivost novih ideja, te zalaganja za veće medijske slobode i hrvatske interese. Tijekom 1980-ih na RTZ-u je otvoren prostor kritici vodećih političkih snaga te je anticipirana potreba demokratizacije zemlje. RZ je od početka posebnu pozornost posvećivao i tehnološkomu razvitku. Prvi srednjovalni odašiljač postavljen je u Deanovcu 1949, a prvi ultrakratki val na Sljemenu 1957. RZ je 1956. imao 166 173 pretplatnika. Hrvatska je, kao i Jugoslavija, ponešto zaostajala za zapadnom Europom u uvođenju televizije. Nakon odluke o uvođenju televizije djelatnici RZ-a su, unatoč oskudici materijalnih sredstava i opreme, uz mnoge improvizacije u nekoliko mjeseci uspjeli stvoriti najnužnije tehničke uvjete za emitiranje TV programa. Na tridesetu obljetnicu Radio stanice Zagreb 15. V. 1956. proradio je prvi odašiljač televizije (u Tomislavovu domu na Sljemenu). Uz rijetka javljanja iz Zagreba (npr. izravni prijenos otvorenja Zagrebačkoga velesajma 7. IX. 1956. i nekoliko drugih emisija) odašiljač je isprva uglavnom prenosio programe austrijske i talijanske televizije, a redovito emitiranje eksperimentalnoga programa iz vlastitoga studija u Jurišićevoj ulici 4 počelo je 29. XI. 1956. emisijom vijesti, koju je vodio I. Hetrich, zabavnom emisijom s pjesmama naših krajeva i emitiranjem dokumentarnoga filma. Najzaslužniji su za uvođenje televizije u Hrvatskoj generalni direktor RZ-a I. Šibl i direktor programa radija Z. Sinobad te tehnički odjel radija, koji je vodio R. Galić, a u radu kojega su sudjelovali V. Trs i V. Mužinić. Nakon uspostave TV studija u Beogradu i Ljubljani TVZ je od 29. XI. 1958. do 1990. sudjelovao u sustavu → JRT-a, u početku s TV Beograd i TV Ljubljana, a poslije su se pridružili drugi republički i pokrajinski TV centri. Organizacijom zajedničke programske sheme JRT-a program se emitirao u početku triput tjedno, a potom pet puta. S ulaskom u programsku shemu JRT-a emitiranje informativne emisije → Dnevnik od 1958. preuzima TV Beograd. Kako je u RTZ-u kontinuirano postojala težnja za programskom samostalnošću u informativnom program, TVZ 1963. počinje emitirati vlastitu informativnu emisiju → Jučer, danas, sutra, prvo kao tjedni pregled, a od 1964. dvaput dnevno (poslijepodne i kasno uvečer). Do potpunog osamostaljivanja informativnoga radijskog i TV programa dolazi 1967, kad TVZ počinje proizvoditi svoj Dnevnik, u početku jednom tjedno, a od 1968. dnevno (generalni direktor RTZ-a I. Bojanić, direktor TVZ-a T. Golubović, urednik Informativnog programa TVZ-a I. Kocon). Dnevnik je krenuo iz studija u Šubićevoj ulici, prvi urednici bili su B. Knezoci i J. Orlovac, a realizatori M. Kalebota i D. Vizek. Do kraja 1971. RTZ se programski rekonstruirao i modernizirao. RZ je 1964. pokrenuo II. i III. program, nakon 1966. u sastav RTZ-a ušle su radijske postaje Pula, Rijeka i Split, a ponovo je počeo emitirati i Radio Sljeme. Izgrađen je i sustav odašiljača i veza za praćenje TV programa na području cijele Hrvatske. Stvoren je i samostalni sustav informiranja organiziranjem mnogih dopisništava, uključujući i ona u inozemstvu. Osigurana je i široka TV razmjena s TV kućama u Europi i SAD-u. O 40. obljetnici radija i 10. obljetnici televizije 1966. RTZ je emitirao tjedno 228 sati samostalnoga radijskog programa i 26 sati TV programa, participirajući tako s 40% u zajedničkom jugoslavenskom programu. Te je godine prvi put počeo emitirati i TVZ2, u početku preuzimajući drugi program RAI-ja, i to samo subotom. RTZ je tad imao 1558 djelatnika, a u Hrvatskoj je bilo 737 370 radio i 216 594 TV pretplatnika (do kraja 1971. taj se broj povećao na 528 000). Veliko priznanje TVZ-u došlo je od Eurovizijske radiodifuzijske unije (→ EBU), koja ga je 1967. odredila za tehnički centar cijeloga JRT-a. U srpnju 1967. uspostavljen je sustav svakidašnje razmjene vijesti među članicama JRT-a, a u rujnu je u TVZ-u počeo raditi tehnički koordinacijski centar za razmjenu vijesti između JRT-a i Eurovizije. To se pokazalo bitnim u prosincu 1989, kad je nekoliko dana upravo preko RTZ-a u svijet odašiljanja slika rušenja rumunjskoga režima i svrgavanja obitelji Ceauşescu, jer su pučisti najprije osvojili nacionalnu televiziju i preko JRT-ovih trasa proslijedili sliku. Do kraja 1971. RTZ je počeo prakticirati pluralizam mišljenja, uključivši mnoge dotad potisnute intelektualce, stvorio je poseban obrazovni, radijski i TV program te pomagao velike kulturne projekte, npr. Dubrovačke ljetne igre i zabavni Festival u Opatiji Nakon slamanja Hrvatskoga proljeća taj je demokratski trend na neko vrijeme zaustavljen. Eksperimentalno emitiranje domaćega programa na drugom kanalu, tzv. TVZ2, započelo je 1972, a redovito 1973. Tijekom sezone 1972/73. uvodi se tzv. voditeljski Dnevnik, u kojem su spikere zamijenili novinari koji su bili i urednici (V. Fučijaš, S. Hum, O. Kosovac, G. Stantić). U drugoj polovici 1970-ih timu se priključuje urednik i voditelj M. Lilić, koji dodatno personalizira Dnevnik. Uvode se priče o problemima malih ljudi, a protokolarne vijesti svode na manju mjeru. Tih godina RTZ i tehnološki napreduje: 1975. se prešlo na emitiranje u boji, a 1976. počelo je cjelodnevno emitiranje I. programa RZ-a. Zgrada Radio Rijeke (u kojoj se nalazio i regionalni TV centar) preuređena je 1976, 1977. sagrađen je novi TV centar Osijek, 1979. novi TV centar Split. U tom razdoblju RTZ se u Zagrebu nalazio na više lokacija (u Šubićevoj ulici, Radničkom domu, zgradi Fakulteta strojarstva i brodogradnje /“SBF”/ u Miramarskoj ulici i dr.), no u travnju 1975 (generalni direktor F. Winter) postavljen je kamen temeljac za izgradnju RTV doma na Prisavlju (→ Dom HRT-a). Kuća se počela preseljavati u novi centar uoči Univerzijade 1987 (generalni direktor B. Puharić). Brojnost TV pretplatnika povećao se s oko 10 000 1960. na gotovo milijun 1985. TVZ je u tom razdoblju ostvario i niz međunarodnih projekata, među kojima prijenose velikih sportskih natjecanja (Mediteranskih igara 1979. iz Splita, Univerzijade 1987. iz Zagreba, Europskoga prvenstva u atletici 1990. iz Splita), prijenos konferencije Nesvrstanih zemalja iz Colomba 1976, Eurosonga iz Zagreba 1990. i dr. (→ posebni informativni projekti, → posebni sportski projekti), koje je preuzimao veliki broj inozemnih nacionalnih televizija iz čitavoga svijeta. Nekoliko je djelatnika i emisija dobilo ugledne međunarodne nagrade (→ Ondas), a emisija A. Martija s područja zabavne glazbe nagradu Zlatna ruža na festivalu u Lago di Gardi 1970. Nakon smrti J. Broza Tita 1980. u Jugoslaviji je nastupila politička, ekonomska i institucionalna kriza. Uz slabljenje monopola vladajuće stranke RTZ se potkraj 1980-ih oslobađao političkoga nadzora. Pad komunizma u istočnoj Europi 1989. i jugoslavenska kriza praćeni su s visokom razinom profesionalizma i uredničke samostalnosti. TV Dnevnik postao je ažurniji i moderniji u prezentaciji, a s mjesta događaja u srednjoj i istočnoj Europi izvještavali su posebni i stalni dopisnici. Također, političke emisije sve više problematiziraju aktualne teme, postupno se razvija pluralistička interpretacija društvene i političke zbilje. Pokrenut je inovativni program na trećem kanalu (→ TVZ3, → Z3). Kao odgovor na sve agresivniji pritisak nedemokratskih velikosrpskih snaga u Srbiji TVZ širi uređivačku autonomiju, 1989. najprije prestaje s emitiranjem Dnevnika TV Beograd, koji se za prikazivanja Dnevnika TVZ-a prikazivao na TVZ2, nedugo zatim kolegij Informativnoga programa donosi odluku o napuštanju zajedničkih nedjeljnih Dnevnika. Odluka se počinje realizirati 8. X. 1989, kad je u Dnevniku TVZ-a urednica A. Barbir Mladinović pročitala odluku Informativnoga programa o izlasku iz zajedničke sheme. TVZ je u to vrijeme povećao vlastitu produkciju sa 70 000 na 110 000 minuta godišnje. Uoči višestranačkih izbora 1990. ostvario je praktički potpunu samostalnost, ostvarivši znatan pomak od institucije jednostranačkoga sustava prema autonomnomu mediju. U informiranju o izbornoj kampanji prvih višestranačkih izbora 1990 (→ Izbori ‘90) hrvatskoj su javnosti uspješno predstavljeni programi novih stranaka. Nakon izbora, zakonom od 29. VI. 1990, Hrvatski sabor preimenovao je RTZ u → Hrvatsku radioteleviziju (HRT). Iste godine HRT je u potpunosti izašao iz sustava JRT-a.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona