Leksikon radija i televizije

Natrag

radio

(od lat. radius – zraka), 1. u najširem smislu, radiodifuzija, postupak prijenosa govora i glazbe preko radiovalova. Svrha je radija obavještavanje slušateljske populacije, ali i zadovoljavanje njezinih kulturnih, zabavnih i drugih potreba. Tu zadaću obavlja lanac koji čine mikrofon, sredstva tonske obradbe, odašiljač i prijamnik. Odašiljač modulira val nositelj tonskim signalom, a prijamnik ga demodulira radi reprodukcije signala zvučnikom. Radio je na svojim početcima za odašiljanje dominantno rabio duge, srednje i kratke radiovalove, u 21. st. dominantno se koriste ultrakratki valovi (→ FM), a s pojavom → digitalnog radija VHF i mikrovalovi. Početci radiodifuzije povezuju se s izumima N. Tesle (1898. bežično upravljao modelom broda), G. Marconija (1899. radiotelegrafski povezao Englesku i Francusku, a 1901. Europu i Ameriku) i L. de Foresta (1906. izumio triodu, koja pojačava signale). Radioamaterski pokret potaknuo je 1920-ih brz tehnički i programski razvoj radijskih medija, što je rezultiralo i osnutkom prvih komercijalnih radiopostaja (u Hrvatskoj su radioamateri Radiokluba Zagreb utemeljili Radio stanicu Zagreb 15. V. 1926). Skokovitim usavršavanjem tehnologije radio je potpuno usvojio stereofoniju; dolazi do digitalizacije, ne samo tonskih miješala nego i odašiljačkog sustava (→ digitalni radio). 2. u užem smislu, institucija, tj. sustav ljudi, prostorija i opreme koji ostvaruje radiodifuziju. 3. masovni medij koji se razvio brzom primjenom tehnoloških inovacija od 1920. do 1930-ih, rastom broja radioprijamnika i komercijalnih radiopostaja te globalnim tehnološkim povezivanjem. U godinama ekonomske krize 1930-ih radio je postao zamjenski medij industrije ploča, emitirajući informacije i glazbu, profilirajući ukus publike i usmjeravajući potrošnju, a serijali sponzorirane radiokomedije (sitcom) spajaju potrošnju i zabavu, stvarajući najjače masovno medijsko oruđe toga razdoblja. Potkraj prve godine emitiranja 1926. RZ je imao više od 4000 pretplatnika, 1942. 60 000, a 1976. više od milijun. U SAD-u je pak 1971. bilo 84 milijuna televizora i 296 milijuna radioprijamnika. Cjelodnevni radioprogrami nude informaciju, zabavu, pouku, a utjecajem na slušateljstvo zanimljivi su središtima političke moći, koji uspostavljaju nadzor nad medijem (Goebbelsova uloga u Njemačkoj 1933–45) ili ideološku selekciju (komunističke zemlje). Zanimljivost programa, izvještavanje s lica mjesta, informiranje o bitnim događajima, ali i lokalnim zbivanjima, te ekonomska promidžba ili ideološki nadzor pomažu rastu broja radioprijamnika, pa je 1950-ih radio bio najrasprostranjeniji medij masovnoga komuniciranja. Jačanjem TV medija uloga se radija profilira (autoradio, lokalni radio, privatne glazbene postaje, programi iz kulture i dr.), a sve manji radioprijamnici dio su široke ponude prenosivih audiouređaja, što radio čini masovnim medijem u središtu kojega je pokretni pojedinac, slušatelj i djelatnik istodobno. 4. skraćeni naziv za radioprijamnik.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona