Leksikon radija i televizije

Natrag

Radio stanica Zagreb

radijska postaja u Zagrebu 1926–41, preteča RZ-a, tj. HR-a i HRT-a. Početci radija u svijetu, napose ekspanzija radija u SAD-u, koja se potom proširila i u Europu, potaknuli su neke poslovne ljude u Zagrebu na okupljanje radioamatera i osnivanje Radiokluba Zagreb, čime je stečen institucionalni preduvjet da se u lipnju 1924. obrate Ministarstvu pošta i telegrafa Kraljevine SHS u Beogradu s molbom “da im dozvoli odmah postaviti broadcasting stanicu u Zagrebu”, a za što su “novčana sredstva već osigurana”. Time su zapravo zatražili koncesiju za ubiranje pretplate (premda je te godine u državi bio prijavljen samo 101 radiopretplatnik, od čega 50 u zagrebačkoj Poštanskoj direkciji, a 51 u svim drugim direkcijama), računajući na ubrzan rast interesa za radio, napose u nas, gdje su se dotad mogli slušati samo strani radijski programi. Prevladavši nakon dvogodišnjih molbi i pregovora mnoge političke i administrativne zapreke, inicijativna je skupina članova Kluba naposljetku dobila koncesiju, a potom i dopuštenje za osnutak d. d. Radio Zagreb, pa je 15. V. 1926. Radio stanica Zagreb, kao prva na jugoistoku Europe, počela neprekinuto emitirati iz preuređene zgrade na Trgu sv. Marka 9. Emitiranje je započelo hrvatskom himnom i najavama ravnatelja I. Sterna i spikerice B. Begović u 20,30 sati na srednjem valu od 350 metara. Dvorište se koristilo za prijenose većih orkestra i ansambla, u kojem je bio postavljen i antenski stup, a odašiljač se nalazio na tavanu zgrade. U prvim godinama rada ostvarila je brz programski i tehnološki napredak: uz emisije iz studija izravno su prenošene opere, koncerti, kulturni, sportski i drugi događaji; već 1926. raspisan je (među prvima u Europi) natječaj za izvorne radiodramske tekstove, a 7. IV. 1927. izvedena i prva hrvatska radiodrama, Vatra I. Šrepela, čime se taj istaknuti radijski djelatnik pridružio utemeljiteljima te vrste dramskoga stvaralaštva u svijetu. Zahvaljujući bogatomu zagrebačkomu glazbenomu životu, stanica se ubrzo uključila u programsku suradnju srednjoeuropskih, a potom i drugih velikih europskih postaja, pa je u lipnju 1928. postala punopravnim članom Međunarodne radiofonske unije, kao predstavnica Kraljevine SHS, u kojoj (kao ni u ostalim državama Balkana) nije bilo drugih radiodifuznih postaja. Odašiljač je s Gornjega grada 1934. premješten na obalu Save, gdje je Radiostanica Zagreb sagradila nove antenske stupove. Nepovoljne gospodarske i političke okolnosti i malobrojnost pretplatnika kočili su napredak, pa je višegodišnje tehničko i programsko zaostajanje prekinula tek nacionalizacija radija provedena 1940, u doba Banovine Hrvatske. Tada je, uz novčanu potporu banovinskog Odjela za prosvjetu, prešao u prostranije sjedište u Vlaškoj ulici 116, dobio suvremenu opremu, povećan je sastav radijskog orkestra, osnovan Tamburaški orkestar, angažirani novi spikeri i drugo programsko i tehničko osoblje, a stari je odašiljač (od 0,7 kW, signal kojega je dopirao tek u sjeverozapadne dijelove Hrvatske) pod vodstvom novoga tehničkog ravnatelja B. Radića dograđen i pojačan na 4,5 kW. (Hrvatski krugoval, Radiotelevizija Zagreb)

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona