Leksikon radija i televizije

Natrag

Radio Rijeka

radijska postaja u sustavu HRT-a, tj. programski kanal HRT-a koji emitira radijski program za područje Primorsko-goranske županije. Emitirati je počeo 16. IX. 1945. iz Voloskoga (“Ovdje Radio Rijeka – Qui Radio Fiume”). Spikerice su bile B. Ožegović i I. Modica Milković, prvi direktor bio je Ladislav Grakalić, prva glavna urednica bila je Zora Matijević. Program je bio namijenjen dijelu Liburnije te selima, mjestima i gradićima uz Kvarnerski zaljev, a 7–8, 12–13,30 te 17–18,30 sati emitiran je dvojezično. Iz Voloskoga se 1946. seli na riječku Kozalu, jača čujnost na Istru, Hrvatsko primorje i otoke. Tehnički neopremljen, u zborovima, orkestrima, dramskom studiju te redakciji i tehnici broji 120 do 150 članova. Prvi izravni prijenos Radio Rijeka ostvario je 1946. s otvorenja Mosta bratstva i jedinstva (na današnjem Titovu trgu), čemu je nazočio i J. Broz Tito. Prenosili su Z. Matijević (glavna urednica) te V. Tudor na hrvatskom i O. Pilepić na talijanskom jeziku, koji je inspiriran događajem napisao radiodramu Il ponte (most). Bili su to početci dramskoga studija s kojim se povezuju glasoviti dramski umjetnici M. Fotez, M Crnobori, V. Maričić, V. Starčić. Od 1949. radio je smješten u Guvernerovoj palači, a 1951. seli se u povijesnu zgradu na Korzu (sagrađena 1848), gdje je i danas. Suradnici su u to vrijeme bili i poznati riječki i istarski pisci V. Car Emin, D. Gervais, N. Polić, M. Balota, I. Matetić Ronjgov te glazbenik L. Matačić. Program je proširen od jutra do večeri, a unutar radija pokreće se 1953. kulturni časopis 15 dana. Od 1955. djeluje kao lokalni studio u sustavu RZ-a, a program emitira 90 minuta dnevno. Broj djelatnika sa 100 pada na 11, gasi se 15-kilovatni odašiljač na Učki, a program se emitira preko dvokilovatnoga s Kozale. Ponovnu samostalnost vraća 1960. nakon referenduma, a 1966. pripaja se RTZ-u kao područna stanica RZ-a, prenoseći II. i III. program te sudjelujući u njemu. Uvođenjem TV dopisništva radio od 1969. djeluje unutar RTV Centra Rijeka, a TV studio Rijeka izdvaja se 1978. Radio je 1980. počeo eksperimentalno emitiranje na ultrakratkom valu s odašiljača na Učki, pojačavši ga 1981. na 1 kW i zamijenivši ga 1982. odašiljačem snage 10 kW, čime je čujnost Radio Rijeke izjednačena s I. i II. programom RZ-a, a pokriva područje Hrvatskoga primorja i otoka do Zadra, Istru te dijelove Italije i Slovenije. Krajem 1983. počinje emitiranje i s odašiljača Mirkovica, pa se čujnost širi na područje Gorskog kotara, Ogulina, Karlovca i Zagreba te dijelova Slavonije. Program se radnim danom emitira 14–19, nedjeljom i blagdanom 8–14 sati. Emitiranje u stereotehnici počinje 15. V. 1986, u travnju 1990. prelazi se na emitiranje programa 7–19 sati, a 1991. kreće 24-satno emitiranje – od šest do ponoći vlastitoga programa te od ponoći do 6 ujutro I. programa HR-a. U prvoj polovici 1990-ih bilježi izvrsnu slušanost, postavši vodećom radijskom postajom regije. Prvi radio u Hrvatskoj kojega se program uživo može slušati na internetu (1996). Specifičnost Radio Rijeke jest stalna dvojezičnost. Na talijanskom se jeziku emitiraju tri emisije vijesti (2016) te središnja informativna emisija Giornale radio. Preustrojem HRT-a 2013. Radio rijeka prerasta u samostalni programski kanal u okviru → HRT centra Rijeka. Usprkos sve većoj konkurenciji, uvjerljivo zadržava primat u slušanosti na području grada Rijeke i Primorsko-goranske županije, a po dnevnom dosegu među 10 je najslušanijih radiopostaja u Hrvatskoj. Po ostvarenom marketinškom prihodu najuspješnija je radiopostaja u sustavu HRT-a. Vođeni program, informativni, sportski te program na talijanskom jeziku, web i društvene mreže stvara četrdesetak stalno zaposlenih djelatnika te vanjski suradnici. Nakon prve glavne urednice Z. Matijević redakciju su u sustavu RTZ-a vodili M. Gardašanić, J. Pelić, M. Grbac, D. Jardas, Č. Diminić, Lj. Buršić, T. Oluić Musić, a od osamostaljenja Hrvatske D. Travaš (1990–2000), V. Rončević (2000–04), J. Krmpotić (2004–08), V. Rončević (2008–13). Glavni je urednik programskoga kanala Radio Rijeka od 2013. A. Čemeljić.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona