Leksikon radija i televizije

Natrag

radijski studio

prostor u kojem se snimaju tonski zapisi predviđeni za radijsko emitiranje (intervju, glazbeni nastup, radiodrama i dr.). Razlikuju se prema namjeni: spikerski (za najave i čitanja vijesti), razgovorni (za intervjue i sl.) te glazbeni i dramski studiji u više veličina. Prvi studio u kojem su se mogli izvoditi koncerti, a povremeno se vršilo i snimanje bio je Lenjin, otvoren 30. III.1946. u dvorištu zgrade u Šubićevoj. Uvođenjem magnetofona kao glavnog uređaja za snimanje na tadašnjem RZ-u, početkom 1950-ih, započelo je puno korištenje produkcijskih studija za snimanje glazbenoga i dramskoga kulturnog sadržaja. Za snimanja većih razmjera (koncerti ozbiljne glazbe, vokalno-instrumentalni sastavi) koristila se dvorana Istra u Teslinoj ulici, u kojoj je RZ izgradio tonsku režiju s opremom za snimanje. Sve veće potrebe za studijskim snimanje početkom 1960-ih uzrokovale su i povećanje broja studija, pa su nakon izgradnje kompleksa Jadran film – Jugoton u Dubravi 1963. korišteni i njihovi studijski prostori, opremljeni modernom tehnologijom. Osim toga koristio se i Glazbeni zavod s režijom u tonskim kolima. Nakon otvaranja Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski 1973. prostor dvorane i tonska režija koriste se za snimanje simfonijskog orkestra i ostalih sadržaja ozbiljne glazbe, a napušta se dvorana Istra. U radijskim prostorijama u Šubićevoj ulici 1980. otvara se novi studijski kompleks s režijom R4 za višekanalno studijsko snimanje, opremljenom najnovijom tehnologijom, npr. tonskim miješalom MCI JH-500, izvedenim u “in-line” konfiguraciji. Na istoj lokaciji je 1987. u dvorišnom prostoru, na mjestu prijašnjega studija Lenjin, izgrađen najveći studijski kompleks za potrebe produkcije (prvotno također nazvan Lenjin, poslije Krešimir). Režija toga studija bila je opremljena za to doba najnovijom tehnologijom, 40-kanalnim tonskim miješalom tipa SSL 4040E, izvedenim u “in-line” konfiguraciji. Akustički dizajn bio je izveden u “lede” koncepciji. Nakon preseljenja HR-a u HRT dom opremaju se novi studiji R-1, R-2, R-3 i R-4, a studijske prostorije u Šubićevoj ulici postupno se napuštaju. U Domu HRT-a otvoren je 2005 (opremljen režijom 2006) najveći radijski studijski kompleks (→ Bajsić, Zvonimir), izveden s polivalentnim akustičkim elementima, što omogućuje snimanje svih vrsta glazbenih i govornih sadržaja. Tomu razvoju studijskih kompleksa pridonijeli su brojni radijski djelatnici, no osobito treba istaknuti legendarne ton-majstore M. Dorra, S. Orlića, M. Macanovića, D. Vrbljaneca i M. Škaleca. Osim produkcijskih studija, koriste se studiji odvijanja programa (razgovorni i spikerski). Oni osim voditelja mogu primiti do četiri gosta. U režijskom prostoru nalazi se tonsko miješalo s pripadajućim uređajima za reprodukciju snimljenoga programskog tonskog materijala (računalna audioradna stanica, CD reproduktori) kojima rukuje tonski operater. Zahvaljujući napretku tehnologije, tj. implementiranjem digitalnih audiouređaja upravljanih računalom, vođenje programa sve se više automatizira, pa je tako aktivnost tonskog operatera svedena na minimum.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona