Leksikon radija i televizije

Natrag

Odašiljači i veze

(akr. OIV), trgovačko društvo u državnom vlasništvu koje pruža usluge odašiljanja radijskih i TV programa, prijenosa slike, zvuka, podataka i dr. Od početaka RTZ-a do 2002. bio je dio sustava HRT-a i nositelj aktivnosti gradnje odašiljača za radijske i TV programe te prijenosne mreže. Nakon II. svjetskog rata počinje gradnju srednjovalne, krajem 1950-ih i FM odašiljačke mreže RZ-a, od sredine 1960-ih do početka 1970-ih FM i TV odašiljača velike snage. Paralelno se grade odašiljači malih snaga, tzv. pretvarački objekti. Prvi objekt TV pretvarača sagrađen je u Čabru (1964), a intenzivna gradnja počela je potkraj 1960-ih. Do kraja 1970-ih sagrađene su po dvije mreže odašiljača za po dva radijska i TV programa te analogni sustav veza za distribuciju signala od studija do odašiljača te međustudijsku razmjenu. Počelo je emitiranje TV programa u boji, obje su radijske mreže bile u stereotehnici. Početkom 1980-ih počelo je građenje treće radijske mreže. Na 40. obljetnicu RZ-a 1986. puštena je u pogon velika srednjovalna postaja u Grbama pokraj Nina (SV odašiljač Zadar). Signal je odašiljan s četiri antenska stupa visine po 132 metra, čime je omogućena dobra čujnost programa RZ-a u zapadnoj Europi, gdje živi brojna hrvatska dijaspora, te na Mediteranu, gdje su plovili brodovi naše trgovačke mornarice. Eksperimentalno odašiljanje trećega TV programa te gradnja mreže odašiljača i pretvarača za taj program započinje 1988. Za Pjesmu Eurovizije 1990. u Zagrebu proradila je prva odašiljačko-prijamna satelitska postaja članice EBU-a koja nije bila u vlasništvu nacionalne telekomunikacijske tvrtke. Promjenom ustroja RTZ-a u HRT 1990. OIV postaje i formalno dio HRT-ova sustava. Uoči Domovinskoga rata imao je 13 srednjovalnih postaja, 34 postaje za odašiljanje FM radijskih programa te 98 postaja koje su odašiljale isključivo TV programe. Ostvarena je čujnost FM radijskih programa za 96% stanovnika Hrvatske, odnosno za 93% stanovnika na srednjem valu. Prva dva TV programa HRT-a kvalitetno je moglo gledati 94%, a treći TV program oko 40% stanovnika. Za Domovinskoga rata do izražaja je došlo znanje i organiziranost radnika OIV-a o prijenosu i odašiljanju radijskih i TV programa. Već za prve redarstvene akcije na Plitvicama na Uskrs 1991. JNA je blokirala pristupe odašiljačkim postajama Lička Plješivica i Ćelevac, u kolovozu ih je, kao i postaju Belje, okupirala te topovskom vatrom uništila Tovarnik. Na Belju je poginuo Đ. Podboj. Od kolovoza 1991. do primirja u siječnju 1992. agresor je napadao postaje, ljudstvo i tehniku. Uništeni su Borinci i Srđ, teško je oštećeno 19 postaja. Od velikih objekata neoštećena je ostala samo Učka. Ratne su štete procijenjene na oko 17,8 milijuna eura. Uza sva razaranja sustav OIV ostao je aktivan, što je omogućeno gradnjom pričuvnoga sustava mikrovalnih veza. Zagreb je povezan s jugom tzv. plavom magistralom (od Učke preko jadranskih otoka do Labinštice), a s istokom tzv. zelenom magistralom (uzduž mađarske granice do Papuka). Radijski i TV programi odašiljani su s 32 pričuvne lokacije, što je omogućilo kontinuitet pokrivanja programima HRT-a. Tako je pri oštećenju odašiljača Sljeme tijekom avionskoga raketiranja 4. X. 1991. prekid trajao samo četiri minute, dok nisu proradili pričuvni odašiljači na visovima Medvednice i u Zagrebu. Da bi se povećala čujnost programa HR-a u Europi, radnici OIV-a konstruirali su i postavili kratkovalne antene u Deanovcu te instalirali 20 godina stare mobilne 10 kW odašiljače. Od 1992. počela je obnova sustava, ali i uvođenje novih tehnologija, pa u lipnju 1992. započinje redovito satelitsko odašiljanje po jednoga radijskog i TV programa. Nakon vojne akcije Oluja u kolovozu 1995. u rekordnom vremenu osposobljene su odašiljačke postaje Lička Plješivica (teško oštećena u požaru) te Ćelavac i Promina. Stvoreni su preduvjeti za obnovu i proširenje mreže odašiljača i pretvarača. Od 1996. do 2001. izgrađeno je 240 novih objekata, signal svih triju TV programa te I. i II. programa HR-a moglo je primati više od 98% stanovnika Hrvatske, a III. programa HR-a oko 65% stanovnika jer su dio odašiljača preuzele regionalne radiopostaje u HRT-ovu sustavu. Analogno satelitsko emitiranje zamijenjeno je 1997. digitalnim za sva tri TV programa. Nakon izdvajanja OIV-a iz sustava HRT-a dolazi do digitalizacije sustava veza, 2002. započinje DVB-T eksperimentalno digitalno odašiljanje TV programa, a 2006. već je pokriveno 70% stanovništva. Krajem 2004. OIV je pustio u pogon novo satelitsko odašiljačko središte u Deanovcu, odakle se odašilju programi HRT-a, RTV Slovenije, RTV Srbije te Hrvatskoga katoličkog radija. Na istoj je lokaciji 2006. pušten u rad u ovom dijelu Europe prvi DRM odašiljač za digitalni radio, koji je emitirao program Glasa Hrvatske. Do prelaska na digitalno odašiljanje TV programa 2010. OIV je raspolagao s 368 objekata za odašiljanje TV programa, 87 lokacija za odašiljanje FM radijskih programa te šest lokacija s kojih su odašiljani radijski programi na srednjem i kratkom valu. U potpunosti odašilje radijske programe HR-a, TV programe HRT-a i RTL-a, a za Novu TV više od pola odašiljačke mreže. Kad je na javnom natječaju 2009–10. OIV dobio dozvole za izgradnju mreža zemaljske digitalne televizije (MUX-A, MUX-B i MUX-D), omogućeno je gašenje analognih odašiljača i digitalizacija televizijskog odašiljanja u Hrvatskoj. DVB-T2 mrežu za zemaljsku naplatnu televiziju izgrađuju 2012, a od 2015. za HRT osiguravaju platformu za pružanje HRTi usluge.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona