Leksikon radija i televizije

Natrag

montaža

stvaralački postupak izradbe filma, videa ili TV emisije povezivanjem kadrova u smislen slijed. Uže područje montaže čini rješavanje montažnoga prijelaza, a šire sklapanje kadrova u veće cjeline (odnosno, u film ili emisiju). Montaža filma planira se već u knjizi snimanja, a izvodi u fazi tzv. postprodukcije, kad se montira tzv. filmska građa, naime snimljeni kadrovi planiranoga filma. Montažu izvodi montažer, služeći se montažnim napravama (montažnim stolom, magnetoskopima, računalom). Uglavnom se posebno montira filmska slika, a posebno zvuk uz filmsku sliku. Dvije osnovne vrste montažnih prijelaza jesu kontinuirani (koji stvaraju dojam tijeka radnje utemeljene na uzročno-posljedičnom odvijanju događanja) i diskontinuirani (čime se sugeriraju prostorni i/ili vremenski preskoci). S obzirom na njih postoji više vrsta montažnih postupaka (asocijativna montaža, intelektualna, paralelna i dr.) te dva tipa montažnih spona, tj. oblika ostvarivanja montažne granice i montažnih prijelaza: neprotežna spona i protežna spona. Neprotežna je spona rez, a protežnih ima više vrsta: pretapanje, zatamnjenje, odtamnjenje, zavjese, pa izbjeljivanje i zamućivanje (optičke intervencije preko više sličica oko montažnoga prijelaza). Neprotežna je spona granica između dviju sličica i ne može se izravno zamijetiti (jer je ispod praga zamjetljivosti), a protežne se spone protežu preko više sličica, te se lakše zamjećuju. Stilizacija prizora postiže se ili korištenjem protežnih montažnih spona ili pojačavanjem kontrasta između dvaju kadrova kod reza, obično pri diskontinuiranoj montaži. Mogućnosti montažne obradbe uvelike su se povećale uvođenjem računalne nelinearne montaže (NLE) od kraja 1990-ih. Montažom se naziva i posebno opremljena prostorija u kojoj se obavlja montaža.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona