Leksikon radija i televizije

Natrag

modulacija

1. pretvorba električnoga signala u osnovnom frekvencijskom području u promjene valovitosti signala na visokim frekvencijama, odnosno proces kod kojega veličina koju karakterizira osciliranje (elektromagnetski val) slijedi promjene utisnutoga signala ili neke druge vrste oscilacije ili vala. Modulirani elektromagnetski val služi za prijenos signala do prijamnika u kojem se vrši suprotan proces da bi se s primljenog signala skinuo modulacijski signal (demodulacija). Postoje različiti tipovi modulacije: analogna, koja može biti amplitudna (AM), frekvencijska (FM) ili fazna (PM), te digitalna modulacija, u kojoj postoje mnogobrojni načini moduliranja, kao što su diskretna modulacija amplitude (ASK), frekvencije (FSK), faze (PSK), kvadraturna modulacija amplitude (QAM), ortogonalno frekvencijsko multipleksiranje (OFDM, engl. Orthogonal Frequency Division Multiplexing), COFDM (kodirana ortogonalna modulacija multipleksa s frekvencijskom podjelom kanala) i dr. OFDM i COFDM posebno su zanimljive metode digitalne modulacije jer imaju izvrsna svojstva u propagaciji višestrukim putanjama i za signal zasjenjenim mjestima. 2. (žarg.) električni signal televizije i/ili zvuka upućen sustavom veza prema radijskomu ili TV odašiljaču.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona