Leksikon radija i televizije

Natrag

master

(engl. Master Control Room, akr. MCR), TV centrala, središnje mjesto u tehnološkom lancu proizvodnje i odvijanja TV programa odakle se distribuiraju programi prema odašiljačima i drugim prijenosnim kanalima. U okviru su mastera i režije dnevnoga programa (RDP), koje proizvode finalne programe sastavljene od unaprijed snimljenih emisija ili propuštaju emisije uživo iz proizvodnih studija te izravne prijenose domaće i vanjske produkcije. Tu se nalazi glavno čvorište cjelokupne infrastrukture TV signala i interne distribucije video, tonskih i komunikacijskih signala. Svi proizvodni pogoni međusobno su umreženi preko centralnoga matričnog AV sustava, uređaja za sinkronizaciju te preko interkomskoga komunikacijskog sustava. HRT-ov je master i središnje mjesto za koordinaciju, prihvat i slanje izravnih prijenosa, emisija, servisa i priloga između HRT centara, dopisništava te privremenih lokacija, preko različitih vrsta veza. Tu je smještena i tehnička koordinacija i upravljanje razmjenom materijala, priloga i emisija preko satelitskih veza te pogon u kojem se upravlja satelitskim sustavom i farmom antena za prihvat emisija i servisa. U početku RTZ-a master se nalazio u Šubićevoj ulici, a prva oprema koja se koristila za emitiranje programa i komunikaciju bila je: cijevni tonski pult BC 6A, switcher TS 5 – tadašnja matrica, tj. mehanički preklopnik za pet videosignala, vidikon najavljivačka kamera i dr. U to doba postojala je samo jedna jednosmjerna veza Ljubljana–Beograd–Skoplje s odvojkom za Sarajevo. Budući da se proizvodio zajednički jugoslavenski program, kod uključivanja pojedinoga studija trasa se ručno prebacivala na svim međutočkama. Takav način rada rezultirao je čestom obavijesti na ekranu “čekamo na vezu”. Prvi šef mastera bio je B. Rogić, a nakon njega I. Urličić (1966-77), B. Balley (1977–84), V. Sokolić (1984–2008), a sadašnji je Z. Jukica. Od starijih inženjera i tehničara koji su projektirali i pokrenuli master RTZ-a treba spomenuti I. Seitza, K. Špiljaka – Deku, T. Privoru i D. Bosnara, a prvi njegovi tehničari bili su Š. Szili – Keka (poslije u EBU-u) i D. Brundić. Početkom 1970-ih pod vodstvom I. Urličića i B. Balleya gradi se razmjenska nacionalna i internacionalna režija, a master se proširuje poluvodičkom Fernseh/Bosch videoopremom, kojom je bilo lakše upravljati. U okviru RTZ-a izrađen je 1974. projekt tonskoga dijela novog mastera (uključujući i izradbu tonske matrice) i projekt preseljenja na Fakultet strojarstva i brodogradnje u Miramarskoj ulici. Projekt su vodili B. Balley, I. Urličić i D. Vencler, koji se istaknuo i kao voditelj poslova izradbe studija u Splitu za Mediteranske igre 1979. Sredinom 1980-ih projektirana je tehnologija novoga mastera (B. Rogić, V. Sokolić, B. Martinec, D. Šimunović i dr.) radi preseljenja u Dom HRT-a, kad je nabavljena kompaktna audio i videomatrica GVG Horizon, koja će dugi niz godina, sve do digitalizacije početkom 2000-ih, biti glavna tehnološka okosnica proizvodnje i odvijanja TV programa. U projektu digitalizacija infrastrukture AV signala (B. Kotarski, V. Sokolić, Z. Jukica) instalirana je 2005–06. digitalna matrica koja upravlja i preusmjerava AV signale preko SDI embedded sustava, a 2014–15. nadograđena je na HDTV sustav. Trideset godina star interkomski i četverožični sustav zamijenjen je 2014 (Z. Jukica, Z. Novosel). Postojećom tehnologijom implementiranom u masteru u potpunosti se ispunjavaju svi današnji tehnološki zahtjevi, a oprema se intenzivno priprema za prelazak na HD emitiranje. U masteru su karijeru započeli brojni inženjeri (D. Dešković, M. Višić, V. Bakarić, K. Bačić, D. Zimonja, B. Kotarski, B. Mikulić), ostavivši znatan trag na HRT-u.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona