Leksikon radija i televizije

Natrag

magnetsko pohranjivanje

pohranjivanje podataka, audio i videosignala na medij koji sadržava magnetski sloj. Medij može biti magnetska vrpca u kazeti ili na otvorenom kolutu, magnetski disk u obliku diskete ili ugrađen u tvrdi disk, a moguće su i druge primjene, kao što je npr. magnetska vrpca na kreditnoj kartici. Početci magnetskoga pohranjivanja sežu u 1888, kad je američki inženjer O. Smith u časopisu Electrical World objavio rad o magnetskom zapisivanja tonskoga signala na žicu. Prvi uređaji za takvo zapisivanje pojavljuju se potkraj 19. st., a žica je poslije zamijenjena magnetskom vrpcom. Informacija se na magnetsku površinu čita i zapisuje preko glava za čitanje i pisanje koje su vrlo blizu te površine (nekoliko desetaka nanometara). Video i audiosignali mogu se na magnetsku vrpcu pohranjivati u analognom i digitalnom obliku, a na tvrdi magnetski disk u digitalnom obliku. U audio i videoprodukciji danas prevladava korištenje tvrdih diskova kao primarnih uređaja za pohranu, a magnetske se vrpce koriste za pohranu velike količine sadržaja u audiovizualnim i drugim arhivima.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona