Leksikon radija i televizije

Natrag

magnetofon

uređaj za snimanje i reprodukciju zvuka s pomoću magnetske vrpce. Ime dolazi od naziva uređaja za snimanje i reprodukciju zvuka (njem. magnetophon, proizvođač AEG). Nastanak zahvaljuje izumu magnetske vrpce (F. Pfleumer, 1928), na temelju koje su AEG i Bosch 1935. konstruirali prvi profesionalni magnetofon K1. Unaprijeđen zahvaljujući slučajnom otkriću (W. Weber i H.-J. von Braunmühl, 1940) visokofrekvencijske predmagnetizacije kod snimanja tona, takav će ostati, u osnovi nepromijenjen, u upotrebi sve do pojave digitalne audio tehnologije. U široku primjenu ušao nakon II. svjetskog rata. Profesionalni magnetofon sadržava tri magnetske glave – za brisanje, snimanje i reprodukciju. S obzirom na broj tonskih kanala može biti dvokanalni (stereo) ili višekanalni (do 32 kanala). Početkom 1950-ih pojavili su se i profesionalni prijenosni magnetofoni (Nagra), koji su zbog svoje mehaničke, robusne konstrukcije i kvalitetne izradbe postali vrlo popularni, presudno utjecavši, u kombinaciji s manjom filmskom kamerom, na razvoj filmske estetike, pogotovo za dokumentarni film (cinéma vérité, direct cinema) i TV reporterstvo. S razvojem novih tehnologija zamijenjen je digitalnim prijenosnim snimačima. Osamdesetih su razvijeni digitalni profesionalni magnetofoni koje od 2000-ih zamjenjuju, zbog daleko niže cijene, veće pouzdanosti i jednostavnosti rukovanja, računalne radne stanice za snimanje.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona