Leksikon radija i televizije

Natrag

kodiranje

1. proces pretvaranja podataka u format potreban za procesuiranje ili prijenos informacija ili sadržaja. Pod tim se često misli na sažimanje (kompresiju) audio i videosignala i zapisa. Moguće je zbog činjenice da većina podataka iz realnoga svijeta ima ugrađenu statističku zalihost (redundanciju), odnosno u njima postoje dijelovi koji nisu bitni primatelju informacije. Sažimanjem se smanjuje prostor potreban za pohranu zapisa i zahtjevi za kapacitetom veza potrebnih za prijenos signala, a moguće ga je provesti bez ili s gubitkom kvalitete. Sažimanje s gubitcima prepoznaje se po tom što prilikom dekodiranja nije moguće točno rekonstruirati izvorni sadržaj. Primjeri formata videokodiranja jesu MPEG-2 Part 2, MPEG-4 Part 2, H.264 (MPEG-4 Part 10), 8HEVC, Theora, Dirac, RealVideo RV40, VP8 i standard VP9. Multimedijski kontejner format može sadržavati bilo koji od brojnih različitih formata videokodiranja; npr. MP4 kontejner format, među ostalima, može sadržavati video u MPEG-2 Part 2 ili H.264 formatu videokodiranja. Specifična softverska ili hardverska implementacija sposobna za videokompresiju/videodekompresiju u/iz određenoga formata za kodiranje videa zove se videokodek. Koriste se u DVD i video CD playerima i snimačima, videosustavima emitiranja, osobnim računalima i različitim drugim aplikacijama. Naširoko se koriste u aplikacijama za snimanje ili prijenos videa, koji nije moguć s velikom količinom podataka i širinom pojasa nekomprimiranoga videa. Primjer videokodeka jest Xvid, jedan od nekoliko različitih kodeka koji provodi kodiranje i dekodiranje videa u format MPEG-4 Part 2 videokodiranja u softveru. Standardni postupci za kodiranje AV signala rabe kombinaciju postupaka kojima se uklanja prostorna i vremenska redundancija te, dodatno, postupaka statističkoga kodiranja, koji ne unose gubitke, a temelje se na statističkim svojstvima niza kodnih znakova. Tako npr. MPEG-1 standardni algoritam kodiranja videosignala kombinira postupke kodiranja s predviđanjem uz nadomještanje pokreta za uklanjanje vremenske redundancije, diskretnu kosinusnu transformaciju za uklanjanje prostorne redundancije i kodiranja s promjenjivom dužinom kodne riječi za uklanjanje statističke redundancije niza binarnih znakova. Za internetski prijenos signala do pametnih telefona, tableta, računala i pametnih televizora koristi se adaptivno kodiranje. 2. uvjetovani pristup.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona