Leksikon radija i televizije

Natrag

kamera, televizijska

uređaj za televizijsko snimanje i prijenose u stvarnom vremenu. Glavna joj je zadaća pretvaranje optičke slike u električni signal. Optička se slika nakon prolaska kroz objektiv najprije razlaže s pomoću dikroidnih prizmi na crvenu, zelenu i plavu optičku sliku, koja se svaka preko slikovnoga senzora i pojačala pretvara u signal slike. Ti se signali obrađuju u elektroničkim sklopovima i oblikuju za daljnji prijenos. Kad kamere rade u sustavu televizijskoga studija ili reportažnih kola, prijenos od kamere do bazne stanice odvija se posebnim kabelom (triaks ili hibridni optičko-bakreni kabel) ili bežično, rabeći analognu ili digitalnu modulaciju. Uz videosignal, prenose se signali upravljanja, govorne komunikacije, signalizacije, sinkronizacije, povratni signali slike te signali za teleprompter, a bazna stanica dobivene signale distribuira prema videomiješalu i kontrolnim monitorima. Upravljanje funkcijama za namještanje parametara kamere i kontrola otvora objektiva odvija se posebnim uređajem (kamera kontrola) koji je smješten u režiji. Kamera može biti opremljena i snimačem (kamkorder), koji može snimati na neki od medija za magnetsko, optičko pohranjivanje, poluvodičku memoriju (žarg. memorijska kartica) ili na više medija (hibridni kamkorderi). Opslužuje ju operater-snimatelj ili kamerman, ali se njome može i daljinski upravljati, ručno ili automatski (robot-kamera). Može biti na nepokretnom ili pokretnom stativu, na velikom kranu ili mehaničkom sustavu za stabiliziranje kamere (steadicam). Kvalitetu joj određuje velik broj parametara, na osnovu kojih se klasificiraju za uporabu u pojedinim vrstama programa. Za visokokvalitetnu dramsku i filmsku produkciju u uporabi su kamere s jednim slikovnim senzorom veličine 1 inča i razlučivosti od 2880×1620 do 4096×2160 slikovnih elemenata, veličine slike koja je ekvivalentna onoj 35 mm filma. Male je dubinske oštrine, s izmjenjivim objektivima, zadane ili promjenjive širine kuta gledanja, s mogućnošću snimanja nekomprimiranih R, G, B signala (RAW) ili uz kompresiju s brzinama prijenosa od 200 Mbit/s. Za ostale vrste programa visoke kvalitete rabe se kamkorderi nosivi na ramenu s izmjenjivim objektivom. Obično imaju tri slikovna senzora veličine 1/2 ili 2/3 inča razlučivosti 1920×1080 slikovnih elemenata ili jedan senzor veličine 1 inča razlučivosti 2880×1620 slikovnih elemenata. Za sve ostale vrste programa koriste se kamkorderi nosivi na ramenu ili u ruci. Obično imaju tri slikovna senzora veličine 1/3, 1/2 i 2/3 inča, SDTV razlučivosti 720×576 i HDTV razlučivosti 1920×1080 slikovnih elemenata ili jedan senzor veličine 2/3 inča razlučivosti 2880×1620 slikovnih elemenata. Veličina senzora proporcionalna je s osjetljivošću kamere. Za snimanje se signal komprimira, pa se za signal SDTV kvalitete najčešće koristi brzina 25 ili 50Mbit/s, a za HDTV 18, 25, 35, 50 i 100 Mbit/s (digitalni videoformati). Za snimanje visokih frekvencija izmjene slike postoje posebne kamere, a služe za usporenu reprodukciju snimke (slow motion). Neki od važnih mjernih parametra kvalitete svih kamera jesu rezolucija, osjetljivost, šum, pojava neželjenih frekvencija (aliasing) i dinamičko područje signala.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona