Leksikon radija i televizije

Natrag

javni servis

(engl. public service radio/television), hrvatski prijevod engleskoga termina ne odražava u cijelosti izvorno značenje, koje uključuje i javnu uslugu i služenje javnosti. Temeljna je zadaća javnoga (RTV) servisa informirati, poučiti i zabaviti publiku, nudeći joj programske sadržaje koji imaju šire društveno značenje. Ideju je prvi predložio D. Sarnoff koji je u pismu upravi RCA-a u lipnju 1922, prije nego je u Velikoj Britaniji osnovan BBC, napisao da je posao radiodifuzijske djelatnosti zabaviti, informirati i poučiti te da se zato može držati posebnom javnom službom. J. Reith, prvi glavni ravnatelj BBC-ja, kojega se drži utemeljiteljem modela javne radiodifuzije, promijenio je redoslijed zadaća: informirati, poučiti i zabaviti. Javni servis mora odražavati pluralizam društva i svim sudionicima omogućiti da u javnim raspravama slobodno izraze stajališta o pojedinim problemima važnima za cijelu zajednicu. Temelji se na načelima demokracije, djeluje pod nadzorom javnosti i financira se javnim novcem (pristojba). U Europi je čest mješovit oblik financiranja, što znači da je javnim radiotelevizijama dopušteno da dio prihoda ostvaruju oglašavanjem i komercijalnim djelatnostima (prodaja programa i usluga). Europska unija ne dopušta izravnu državnu potporu javnim RTV organizacijama, držeći to oblikom nelojalne konkurencije privatnomu sektoru. Bez obzira na način financiranja javni servis mora biti financijski i urednički neovisan o utjecaju političke vlasti i gospodarskih interesnih skupina. Amsterdamskim protokolom (1997), koji je nadopuna Sporazuma iz Maastrichta (1992) o pretvaranju Europske ekonomske zajednice (EEZ) u Europsku uniju (EU), propisano je da države članice moraju osigurati stabilno financiranje sustava javne radiodifuzije. Kroz programsku ponudu građanima treba približiti svijet, promovirati nacionalnu kulturu i identitet te nepristranim, pravodobnim i točnim informiranjem pomoći publici da oblikuje vlastito stajalište o svim društvenim zbivanjima u domovini i inozemstvu. Javni servis treba odražavati kulturnu raznolikost društva te osigurati programske sadržaje kako za većinsku publiku tako i za nacionalne i ostale društvene manjine i skupine. Treba poticati domaće stvaralaštvo i promicati slobodu izražavanja, poštujući pritom najviše profesionalne i etičke standarde novinarske struke. Najpoznatiji je primjer javnog servisa u Europi britanski BBC, koji je mnogim europskim televizijama poslužio kao predložak i uzor. Zakonom o HRT-u iz veljače 2001. HRT je temeljen na načelu javnog servisa.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona