Leksikon radija i televizije

Natrag

Hrvatska radiotelevizija

(akr. HRT), javna ustanova osnovana odlukom Hrvatskoga sabora 29. VI. 1990. U sastavu HRT-a tad su bili Hrvatski radio, Hrvatska televizija te Odašiljači i veze. Uz tri TV programa i tri nacionalna radijska programa u sastavu su HRT-a lokalni Radio Sljeme, radijske postaje u Splitu, Rijeci, Osijeku, Dubrovniku, Puli, Zadru, Kninu i Vukovaru te TV Centri u Splitu, Rijeci i Osijeku, uz mnogobrojne manje centre i dopisništva. HRT je sljednik Radiotelevizije Zagreb, a početci mu sežu u 1926, kad je počelo emitiranje Radio stanice Zagreb. Od 1990. do 2005. HRT je prošao kroz tzv. ratno razdoblje (od 1990. do kraja 1995), tzv. mirnodopsko razdoblje prevlasti modela državne televizije (od 1996. do 1999) te razdoblje naglašenoga pretvaranja HRT-a u javnu televiziju (od 2000). Prvo razdoblje započelo je odvajanjem HRT-a od sustava JRT-a (studeni 1990). Agresijom na Hrvatsku 1991. HRT se našao u ratnim uvjetima djelovanja. Napadnuto je, okupirano ili srušeno 15 velikih odašiljača za emitiranje programa, okupirani su i neki lokalni studiji, a većina ostalih našla se pod vojnim udarima. HRT je organizirao program za potrebe rata te je nastojao razbiti informativnu blokadu redovitim obavještavanjem hrvatske i svjetske javnosti. U sljedećoj fazi razvoja, započetoj nakon oslobađanja cijele Hrvatske 1995, HRT je imao obilježja državne televizije, a u sklopu poslijeratne obnove popravljeni su srušeni i oštećeni odašiljači te je postignut znatan tehnološki razvoj i osuvremenjivanje. Razdoblje od 2000. obilježava preobrazba HRT-a u javnu radioteleviziju, jer su zakonskim rješenjima stvoreni preduvjeti za neovisan i javnosti okrenut HRT te smanjen politički utjecaj stranaka prenošenjem izbora vodećih osoba HRT-a sa Sabora na nezavisno Vijeće HRT-a, pa je na programskom planu HRT ostvario pomak prema zadovoljavanju kriterija javnoga RTV servisa, neovisnoga o političkim vlastima, te u uvjetima konkurencija zadržao prvenstvo u gledanosti i slušanosti programa na nacionalnoj razini. Znatno je obnovljen tehnološki park, digitaliziran veći dio tehnike te ukupna proizvodnja informativnoga programa, završena izgradnja i opremanje trećega dijela Doma HRT-a, tzv. B-30, s velikim studijima Anton Marti, Angel Miladinov i Zvonimir Bajsić. Istodobno je zakonodavno provedena demonopolizacija i pluralizacija medijskoga tržišta osnivanjem privatnih radijskih i TV postaja te promjenama u sustavu HRT-a. Nova TV dobila je nacionalnu koncesiju, počevši s emitiranjem 1999 (od 2004. cjelodnevni program), HTV je 2003. izgubio koncesiju za Treći program, koji je natječajem dodijeljen RTL-u (2004. počeo s emitiranjem), dok se sustav odašiljača i veza izdvojio iz HRT-a u zasebnu tvrtku. Izvedeno je poslovno-organizacijsko i programsko prilagođavanje HRT-a novim tržišnim uvjetima djelovanja. HRT se nastojao izboriti za gledanost, kojom se osiguravaju dodatni prihodi od marketinga, a time mogućnost boljega obavljanja funkcije javnoga servisa. Na početku 2006. HRT je zadržao visoku slušanost radijskoga i gledanost TV programa te se znatno tehnički razvio. Status, prava, obveze i oblik organizacije HRT-a kao javnoga poduzeća regulirani su Zakonom o HRT-u (2003). HRT je sastavljen od triju podružnica (Hrvatski radio, Hrvatska televizija, Glazbena proizvodnja) te Zajedničkih i općih poslova. Početkom 2006. u HRT-u je bilo zaposleno 3550 zaposlenika, koji su na HR-u proizvodili tri nacionalna programa 24 sata dnevno i osam regionalnih programa (Sljeme, Split i Zadar 24 sata dnevno te Dubrovnik, Osijek, Pula te Rijeka 18 sati dnevno, Knin 12 sati dnevno). Za iseljenu Hrvatsku emitira se Glas Hrvatske 24 sata dnevno na četiri radiodifuzna satelita te na kratkom i srednjem valu. HTV je emitirao dva nacionalna programa, Prvi program 24 sata dnevno, Drugi program prosječno 20,45 sati dnevno, satelitski program HRT PLUS na satelitu Hotbird 6 prosječno 15 sati dnevno te poseban program Slika Hrvatske za iseljenu Hrvatsku osam sati dnevno (za Sjevernu Ameriku, Australiju i Novi Zeland). Orkestri i ansambli Glazbene proizvodnje održali su 2005. 122 koncerta i snimili više od 2000 studijskih minuta glazbe. Tijekom 2000-ih u Europi je postao vrlo prepoznatljiv novi trend multimedijskog razvoja organizacija javnih i komercijalnih nakladnika elektroničkih medija, pa se i HRT uključio u proizvodnju i objavljivanje multimedijskih sadržaja. Članice EBU-a koje su provele tranziciju iz medijske u multimedijsku organizaciju pokazuju bitne prednosti u djelotvornosti i učinkovitosti te u pokazateljima rasta. Usvajajući te nove okolnosti u globalnom medijskom prostoru, izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u 2012. i novim Statutom HRT-a 2013. te novim Pravilnikom o unutarnjem ustroju 2013. započela je treća faza razvoja HRT-a, odnosno njegov reustroj iz organizacije strukturirane prema medijima u funkcionalnu multimedijsku organizaciju. U tri faze tranzicije dotadašnje organizacijsko ustrojstvo HRT-a prema medijima (Hrvatski radio, Hrvatska televizija, Glazbena proizvodnja, HRT Multimedija i Operativni poslovi) mijenja se u funkcionalno ustrojstvo prema ključnim poslovnim aktivnostima (Program, Produkcija, Tehnologija i Poslovanje), pri čemu su istodobno primijenjena načela multimedijske organizacije. Omogućeno je matrično organiziranje procesa proizvodnje, tako da se svakomu proizvodnomu projektu dodijeli bilo koji raspoloživi resurs, bez obzira na to kojemu je mediju ili medijima sadržaj namijenjen (radio, televizija, internet). Istodobno se Pravilnikom o unutarnjem ustroju 2013. te Pravilnikom o sistematizaciji poslova i radnih mjesta 2015. osigurala fleksibilnost organizacije i jednostavnije preusmjeravanje resursa na proizvodne i razvojne projekte. Ovlasti glavnih urednika u procesu oblikovanja programa (planiranje programskih shema, ispunjavanje zakonskih i ugovornih obveza te briga o zadovoljavanju potreba javnosti) iz dotad zasebnih ustrojbenih jedinica integrirane su u novu jedinstvenu ustrojbenu jedinicu PJ Program, pri čemu je za svaki programski kanal imenovan glavni urednik (četiri nacionalna TV kanala, tri nacionalna i osam regionalnih radijskih kanala, Glas Hrvatske i web portal). Razdvojeni produkcijski resursi HR-a, HTV-a i GP-a integrirani su u novu jedinstvenu ustrojbenu jedinicu PJ Produkcija, oni namijenjeni produkciji informativnih programskih sadržaja u produkcijsku radnu jedinicu Informativni medijski servis (IMS). Dotad razdvojeni tehnološki resursi HR-a, HTV-a i GP-a integrirani su u novu jedinstvenu ustrojbenu jedinicu PJ Tehnologija. Poslovni, financijski i logistički resursi HRT-a organizirani su u ustrojbenoj jedinici PJ Poslovanje. Sve upravljačke funkcije (tajničke, pravne, kadrovske, komunikacijske, razvojne, revizijske, međunarodne) sjedinjene su u jedinstvenu organizacijsku jedinicu Podrška upravljanju. Preustroj HRT-a 2013. omogućio je integralni pristup razmatranju, segmentiranju i planiranju javne programske obveze (oblikovanju programa) te oblikovanje i proizvodnju novih formata javnih programskih usluga u suvremenim digitalnim komunikacijama, uz osobit naglasak na interaktivnosti. Povećanje učinkovitosti uglavnom se odnosi na bolje korištenje raspoloživih resursa sinergijskim efektima multimedijske organizacije. Ciljevi organizacijske transformacije bili su, među ostalima, dovesti interes javnosti i potrebe korisnika javnih usluga HRT-a u fokus svih aktivnosti te osigurati protočnost ideja, izbora i izvođenja najboljih programskih projekata na temelju jasnih kriterija. Najvažniji učinak preustroja bilo je osiguravanje adekvatnih resursa i podrške proizvodnji multimedijskih sadržaja. Upravo je u tom dijelu svoje javne usluge HRT najviše zaostajao u usporedbi s europskim javnim nakladnicima, ali i s komercijalnom konkurencijom. Glavni ravnatelji: H. Hitrec (1990–91), A. Vrdoljak (1991–95), I. Parać (1995–96), I. Mudrinić (1996–98), I. Vrkić (1998–2000), M. Galić (2000–07), V. Sutlić (2007–09), J. Popovac (2009–12), D. Novokmet (2012), G. Radman (2012–16) i S. Kovačić (od 2016).

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona