Leksikon radija i televizije

Natrag

filtar

elektronički, optički, mehanički uređaj ili softverska funkcija koja je u stanju iz nekog signala, pojave ili sadržaja izdvojiti određeni željeni dio prema zadanim uvjetima. U radiju i TV koriste se optički, akustički, filtri u procesiranju elektroničkog audio i videosignala te filtri u računalnoj tehnologiji. Optički filtri omogućuju propuštanje određenih boja, a blokiraju (ili oslabljuju) druge boje, ili propuštaju određenu polarizaciju svjetlosti. Razlikuju se apsorptivni, reflektivni, polarizacijski te posebno infracrveni (IR) i ultraljubičasti (UV) filtri. Koriste se na kamerama, u različitim optičkim instrumentima te u scenskoj rasvjeti. Njima se postižu različiti svjetlosni učinci. Akustički filtri u sklopu akustičkih apsorbera mogu upijanjem određenog dijela zvučnog spektra poboljšati akustičku sliku studijskog ili drugog prostora. Elektronički filtri za procesiranje audiosignala mogu biti analogni ili digitalni. Propuštanjem određenih dijelova spektra, a prigušivanjem ostalih, omogućuju korekciju zvučne slike ili postizanje zvučnih efekata. Obično se dijele na tzv. parametarske, s mogućnošću namještanja središnje frekvencije propuštanja ili nepropuštanja, širine (ne)propusnog područja i oštrine rubova tog područja, i tzv. grafičke (sastoje se od niza filtara, tzv. banke, gdje se položajem kliznih regulatora iscrtava spektar zvučne slike). Elektronički filtri za procesiranje videosignala, osobito upravljani računalom, na slici omogućuju filtriranje boje, razine svjetline, područja određenog uzorka, određene prijelaze boja ili svjetlina i dr. Digitalni filtri mogu, osim u frekvencijskoj, djelovati i u prostornoj, autokorelacijskoj, frekvencijskoj ili wavelet domeni, što pruža široke mogućnosti. Iako su često zbog fleksibilnosti izvedeni kao softverski, izdvajaju se filtri u računalnoj tehnologiji koji obrađuju tijek podataka, npr. u tehnologiji računalne mreže, u tehnologiji baza podataka itd.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona