Leksikon radija i televizije

Natrag

elektromagnetski val

širenje promjenjivoga elektromagnetskog polja kroz vakuum ili neki medij (rasprostiranje elektromagnetskoga vala). Elektromagnetski valovi određeni su frekvencijom (izražava se u hercima – Hz ili njihovim decimalnim višekratnicima, npr. megahercima – MHz, gigahercima – GHz) i energijom koju prenose od izvora u medij kroz koji se šire. S obzirom na to da su frekvencija i valna duljina razmjerne, opisuju se i valnim duljinama (u metrima ili njihovim decimalnim višekratnicima). Elektromagnetski valovi frekvencije manje od 3000 GHz, koji se prostiru u prostoru, nazivaju se radiovalovi. Raspodjela elektromagnetskih valova po valnim duljinama ili frekvencijama, od radiovalova najveće duljine, svjetlosti i kozmičkih valova najkraće valne duljine, čini elektromagnetski spektar, a njegov dio 3 kHz – 3000 GHz radiofrekvencijski spektar. Dugi, srednji i kratki val nekoć su bili najčešće korišteni izrazi u radiodifuziji, a predstavljaju podjelu radiovalova prema valnim duljinama i ujedno svojstvima rasprostiranja. Vrsta modulacije tradicionalno je bila amplitudna (AM), a širina prenesenoga signala 4,5 kHz. Kvaliteta tako prenesenoga signala nije visoka, ali je desetljećima zadovoljavala. U sadašnje vrijeme uvodi se i digitalno modulirana modulacija, digitalni radio. Dugi val (1058–2020 m ili 283,5–148,5 kHz) ima izvrsna svojstva rasprostiranja, pa se jedna dalekovalna radijska postaja za zvučnu radiodifuziju čuje na cijelom području Europe. Nedostatak je što se na njemu može smjestiti samo 15 radijskih postaja. Srednji val (186–570 m ili 1616–526 kHz) ima manji domet od dugoga, ali znatno više mjesta – za 121 radijsku postaju. Kratki val (u radiodifuznim područjima od 11, 14, 17, 22, 25 i 30 m, odnosno u 25; 21,6; 17,8; 13,7; 12 i 10 MHz) prostire se reflektiranjem od slojeva ionosfere. Naročito u razdoblju prije uporabe satelita, korišten je za daleke, prekooceanske veze i sl. Zbog čestih je fedinga kvaliteta prijenosa signala promjenjiva, ali zadovoljava osnovnu namjenu. Za zemaljsko odašiljanje signala posebno su bitni: VHF (engl. Very High Frequency), namijenjeno analognomu radiju (II. pojas 87,5–108 MHz s frekvencijskom modulacijom, FM), televiziji i radiju (III. pojas 174–230 MHz za digitalni radio T-DAB i digitalnu televiziju), te UHF (engl. Ultra High Frequency), kojega su IV. i V. pojas (470–790 MHz, digitalna dividenda) namijenjeni digitalnoj televiziji. Za satelitsku radiodifuziju koriste se elektromagnetski valovi u područjima viših frekvencija, uglavnom iznad 10,70 GHz.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona