Leksikon radija i televizije

Natrag

ekran

dio TV prijamnika, videomonitora ili projektora koji služi za prikaz slike. Prikaz slike može biti izravan ili optičkom projekcijom s prednje ili stražnje strane ekrana. Za izravan prikaz slike donedavno se koristila katodna cijev (kineskop), a u novije vrijeme ekran sa svjetlećim diodama (LED, akr. od engl. Light Emitting Diode), ekran s plazmom, ekran s tekućim kristalima i tankim filmom (TFT LCD, akr. od engl. Thin Film Transistor Liquid Cristal Display) i ekran s organskim svjetlećim diodama (OLED, akr. od engl. Organic Light Emitting Diode). Kineskop je vrsta katodne cijevi u kojoj se elektroni fokusiraju i udaraju u fluorescentni zastor, proizvodeći sliku na ekranu. Kod LED ekrana jedna ili više crvenih, zelenih i plavih svjetlećih dioda čine jedan element slike. Ekran s plazmom sastoji se od dviju staklenih ploča na koje su nanijeti različiti materijali, a između se nalaze ćelije s mješavinom plinova ksenona i helija te crvenim, zelenim ili plavim fosforom. LCD ekran sastoji se od dviju staklenih ploča između kojih se nalaze tekući kristali na položaj kojih se može utjecati električnim poljem, a time i na propusnost pozadinskog osvjetljenja. Kod TFT LCD ekrana upravlja se aktivnom matricom koja se sastoji od nekoliko milijuna mikrotranzistora; kod OLED ekrana svaki se element slike sastoji od organskog materijala na koji se dovodi istosmjerni napon. Elektroni i šupljine putuju jedni prema drugima kroz organski materijal, a kao proizvod njihove rekombinacije stvara se energija u obliku svjetla. Ovisno o tome koji se organski materijal koristi za rekombinaciju, emitirat će se R (crveno), G (zeleno) ili B (plavo) svjetlo. Noviji ekrani imaju znatno manju dubinu od klasičnih kineskopa (dok površinu mogu imati znatno veću) pa zauzimaju manje prostora. Kvaliteta ekrana ovisi o parametrima slike, kao što su luminancija, kontrast, oštrina, kut promatranja i reprodukcija boje. Za televizore su uobičajeni pravokutni ekrani omjera stranica 16:9 i 4:3. Najveći ekrani rade se u LED i OLED tehnologiji (do nekoliko kvadratnih metara), a mogu se slagati i u veće dimenzije (desetak četvornih metara). Takvi ekrani nazivaju se videozidovi, a slikom na njima upravljaju posebni grafički uređaji. Za optičku projekciju služe posebni uređaji s tekućim kristalima i uređaji s mikrozrcalima (DMD, akr. od engl. Digital Micromirror Device). DMD sklop sastoji se od mnoštva pokretnih, pojedinačno upravljanih vrlo malih zrcala (na površini kruga promjera 15 mm 900 000 zrcala), od kojih svako projicira svjetlo jednog elementa slike. S pomoću rotirajućeg diska, propusnog na svjetlo, stvaraju se brzim redoslijedom crvene, zelene i plave slike, koje se u oku aditivno miješaju u cjelovitu obojenu sliku. Mogu se koristiti projekcijska platna različitih oblika i prikazivati vrlo velike slike. U novije se vrijeme za prikazivanje videosadržaja u zatvorenom i otvorenom prostoru koriste veliki LED videopaneli, koji se sastoje od LED dioda velike svjetline.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona