Leksikon radija i televizije

Natrag

državna radiotelevizija

radiotelevizijska organizacija pod izravnim uredničkim nadzorom izvršne državne vlasti. U Europi je takav model bio značajka država sovjetskoga bloka (tako je direktor Sovjetske radiotelevizije ujedno bio član vlade), danas ga je zadržala jedino Bjelorusija. Drži se obilježjem totalitarnih i nedemokratskih režima, a najvažnija joj je funkcija biti ideološko-propagandno oruđe državne politike. No i u većini zapadnoeuropskih demokratskih država to je bio početni način djelovanja radiodifuzije do transformacije u javni servis. Oslobađanje od izravne podčinjenosti državnoj vlasti išlo je postupno. Tako je francuski RTF prestao biti dijelom državne uprave 1959, a talijanski RAI, iako nije bio u sustavu državne uprave, tek je 1993. oslobođen izravnoga uredničkog utjecaja vodećih političkih stranaka. Britanski je BBC od preustroja 1927. pod nadzorom neovisnoga tijela, članove kojega imenuje vlada, ali im ne zapovijeda. Nakon II. svjetskog rata s vremenom su i druge zapadnoeuropske države preuzele takav način nadzora javne radiodifuzije; neke su nadzor povjerile radiotelevizijskim vijećima u kojima dio članova imenuju političke vlasti, a dio znanstvene, kulturne i strukovne ustanove te organizacije civilnoga društva. Zakonom o HRT-u iz lipnja 1990. uspostavljeno je Vijeće HRT-a, u kojem su od 19 članova 15 bili saborski zastupnici. Pretvaranje HRT-a iz državne u javnu radioteleviziju ostvareno je Zakonom o HRT-u iz veljače 2001. Otad ni jednoga vijećnika ne imenuju izravno niti državna vlast niti političke stranke.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona