Leksikon radija i televizije

Natrag

dokumentarni program

(lat. documentum – dokaz, pisani dokaz, povelja), programski sadržaj koji se temelji na rodu dokumentarnoga filma, tj. dio programa proizveden dokumentarističkim metodama i s dokumentarnim ciljem; u organizaciji TV kuća odjel koji proizvodi dokumentarne TV emisije. Zasnovan na radijskoj ili TV interpretaciji stvarnoga života, ponajprije preko dokumentarnoga TV filma, emisije, reportaže ili priloga, a ima snagu autentičnosti i vjerodostojnosti, pri čemu se dokumentarne radijske i TV forme stvaraju na licu mjesta ili se autentično rekonstruiraju. Na RTZ-u se javlja sredinom 1960-ih kao neformalni dio IP-a TVZ-a okupljen oko novinara specijaliziranoga za produžene reportaže Z. Letice. Na RZ-u se dokumentarni program pojavljuje istodobno, također u okviru informativnoga, ali nikad nije formaliziran. Izvorna dokumentarna radiodrama na RZ-u se razvila u sklopu zagrebačke radiodokumentarističke škole, s rodonačelnikom Z. Bajsićem (Zbogom, 1968). Dokumentarna se forma do danas na HR-u njeguje ponajprije kroz → dokumentarne drame i dokumentarne reportaže u okviru → dramskoga programa HR-a. Dokumentarni program na TVZ-u postaje samostalna jedinica 1969, s A. Miladinovim kao prvim urednikom. Tijekom toga razdoblja uglavnom proizvodi produžene političko-informativne reportaže iz zemlje i inozemstva koje se snimaju na 16mm filmskoj vrpci. Zatim mijenja ime u Dokumentarno-feljtonistički program, a u tom razdoblju izdvajaju se kratki dokumentarni filmovi socijalne tematike B. Lentića, D. Kalajdžića, N. Fulgosija i dr., bliski filmskoj estetici “direktnog filma” i poetskog realizma. Urednik 1984. postaje O. Kosovac, čiji će mandat obilježiti stilska i tematska tranzicija. Krajem 1980-ih prestaje se snimati na filmsku vrpcu te se prelazi na znatno jeftiniju proizvodnju s elektronskim kamerama i kazetama (U matic, analogna i digitalna Beta, IMX i posljednjih godina HD). Nakon 1990. mijenja se težište s dnevnopolitičkih tema na povijesne, napose na komunističke zločine i predstavljanje hrvatske emigracije. U to se doba osim dokumentarnih filmova i emisija produciraju i magazinske kulturne emisije kao što su Ekran bez okvira, Hrvatska knjiga, Kulturni krajolik i dr. Od 1995. do 2002. odjel se zove Dokumentarno-povijesni program, a urednik je M. Mikuljan. U tom razdoblju posebnu važnost ima nekoliko stotina polusatnih dokumentarnih emisija koje su zabilježile osobe i zbivanja povezana s Domovinskim ratom, kao i znatno povećanje autorskog angažiranja slobodnih filmskih redatelja, koji su otad snimili brojne dokumentarne filmove u produkciji HRT-a (B. Žižić, E. Galić, V. Tadej i dr.). U razdoblju urednika M. Brankovića 2002–09. Dokumentarni program snažnije se okreće temama iz svakidašnjice, putopisima, popularizaciji znanosti i zabavi. Mnogi filmovi i serijali bili su uvršteni na međunarodne festivale, a posebno je bilo uspješno angažiranje češkoga redatelja J. Menzela za režiju dvaju dokumentarnih filmova o Dubrovniku, od kojih je Moj Dubrovnik imao zapažen festivalski uspjeh. U tom razdoblju, u skladu s prilagodbama Zakona o HRT-u europskomu medijskomu zakonodavstvu, Dokumentarni program uz vlastitu proizvodnju počinje sve više koproducirati filmove ili ih kupovati iz vanjske produkcije. Nakon 2009. Dokumentarni program u kraćim razdobljima vode urednici N. Šojlev, N. Lovčević i T. Mršić, a restrukturiranjem HRT-a 2013. gubi status autonomnoga programskog odjela te postaje produkcijska jedinica koju do 2015. vodi R. Zuber.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona