Leksikon radija i televizije

Natrag

boja

oblik podražaja određen dominantnom valnom duljinom, čistoćom pobude i luminancijom koji predstavlja elektromagnetsku energiju određena intenziteta i spektralnog sastava. Kao vizualni odziv ne mjeri se izravno, nego mjerenjem karakteristika podražaja boje. Osobine podražaja određuju se odnosom mjerenih karakteristika prema utvrđenomu odzivu standardnoga promatrača, a postupci tog određivanja sadržani su u kolorimetriji. Reproducirana slika s ekrana, koja nastaje u mozgu gledatelja, temelji se na efektu aditivnog miješanja boja, pri kojem se svjetlost različitih izvora prostorno kombinira tako da rezultanta prostorne superpozicije pobuđuje isto područje mrežnice. U televizoru se aditivno miješaju tri primarne boje: crvena, zelena i plava. Aditivno miješanje događa se u oku gledatelja, koji je na optimalnoj udaljenosti od ekrana, tako da je kut koji čine elementi slike na ekranu s okom gledatelja dovoljno malen za superpoziciju crvenoga, zelenog i plavog svjetla u oku. Neki od bitnih pojmova povezanih s bojama jesu: temperatura boje, ton boje, zasićenje boje, komplementarne boje, ilegalne boje i krominantni dijagram. Ilegalne boje jesu boje koje uzrokuju pomak kromatskoga sustava izvan normalnih granica. U proizvodnji TV emisija obično su posljedica elektronički obojenih slika, a ne utjecaja kamere i mogu uzrokovati tehničke probleme prilikom obradbe i prijenosa signala. Temperatura boje, kromatičnost promatranoga svjetla koja približno odgovara kromatičnosti potpuno apsorbirajućeg ili crnog tijela zagrijanog na određenu temperaturu u Kelvinima. Uobičajena umjetna rasvjeta u TV studiju ima temperaturu boje 3200 K +/-100 K, a za prirodnu rasvjetu oko 5600 K. Referentna vrijednost temperature bijeloga, određena je mjerenjem temperature dnevnog svjetla prvog dana ljeta (21. VI) u 13:00 sati i iznosi 6504K. Promjenom temperature boje rasvjete, komponente primarnih boja (R, G, B) u kameri više nisu namještene. Zato je prije početka snimanja potrebno prilagoditi filtar temperature boje na kameri prema temperaturi rasvjete u studiju ili svjetla, kako bi se vjerodostojno snimala kolorimetrija slike. Taj se postupak prilagođivanja temperature boje bijeloga prema temperaturi svjetla naziva “White balance”. Komplementarne boje dvije su različite boje fazno pomaknute 180°, a međusobnim aditivnim miješanjem u određenom odnosu daju bijelo. Ako se u slici nalaze u horizontalnom smjeru jedna do druge, prijelaz među njima neće biti dovoljno oštar zbog faznog pomaka. Zbog toga treba prilikom snimanja izbjegavati takve kombinacije boja. Krominantni dijagram prikazuje sve boje u prirodi definirane krominantnim koordinatama x i y. Sve se boje nalaze na površini zatvorenoj potkovičastom krivuljom. Na rubu krivulje nanijete su maksimalno zasićene spektralne boje valne duljine 380–780 nm. Bijelo na dijagramu ima koordinate x = 0,333 i y = 0,333, a služi kao referencija krominantnomu dijagramu. Jednaki ton boje s promjenjivim zasićenjem boje nalazi se na pravcima povučenima iz točke bijeloga prema rubu površine. Jednako zasićenje boje nalazi se na krivuljama sličnima rubnoj krivulji koje okružuju točku bijeloga, na kojima se mijenja ton boje. Ton boje određen je dominantnom valnom duljine, odnosno valnom duljinom u vidljivom spektru, kod koje je energija najveća. U televiziji se ton boje mjeri na vektroskopu i naziva se faza boje. Zasićenje boje jest čistoća pobude ili kolorimetrijska čistoća i definira se kao odnos luminancije svjetlosti pojedine frekvencije prema luminanciji mješavine te svjetlosti s akromatskom svjetlošću. Boja je zasićena kad na ekranu imamo jarku boju, a nezasićena kad je boja blijeda. U televiziji se zasićenje boje mjeri na vektroskopu i vaweform monitoru kao veličina boje određene faze.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona