Leksikon radija i televizije

Natrag

autocenzura

ograničavanje slobode medijskog i javnog izražavanja vlastitom voljom, bilo zbog pritiska vlasti ili jakih interesnih grupa, zbog utjecaja političkih i društvenih okolnosti, straha od posljedica istinitoga i cjelovitoga pisanja i uređivanja, bilo zbog posebnih karijernih i materijalnih razloga. Manifestira se kao ispuštanje bitnih činjenica ili mišljenja, pa se i bez formalne cenzure izbjegavaju teme koje bi mogle biti nepoćudne vlastima ili se obrađuju jednostrano, tako da vlasti budu zadovoljne objavljenim činjenicama i stajalištima. Ne može se izjednačiti s odgovornošću za javnu riječ, nego objasniti kao bježanje od odgovornosti za punu i cjelovitu istinu te kao odustajanje od slobodnog novinarstva. Postupci kojima vlast potiče autocenzuru ovise o političkim i društvenim prilikama, o interesima državne politike prema procjeni vlasti te o spremnosti medijskih i javnih osoba da pristanu na aranžmane i kompromise koji ne zadovoljavaju profesionalne i etičke obveze za neovisnošću medija i objektivnošću novinarskoga rada. U slučaju objavljivanja slika i snimki uznemirujućeg sadržaja (ubojstva, masakra i sl.), autocenzura – u tom slučaju kao odgovornost za uređivanje – služi kako bi se izbjegli pravni problemi (tužbe i sl.) i osigurale etički primjerene reakcije.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona