Leksikon radija i televizije

Natrag

arhivski mediji

mediji za pohranu audiovizualnoga gradiva. Nakon filma – koji je i danas u uporabi, premda vrlo rijetko – u RTZ-u se 1964. uvela dvoinčna magnetoskopska vrpca (AVR). U AV arhivu, osim filma i AVR-a, čuva se i VPR (jednoinčna vrpca), U-matic (prvi format s videovrpcom u kazeti) te betacam formate – kazete s vrpcom od pola inča (Betacam SP, Digital Betacam, SX Betacam i IMX Betacam). AVR, VPR i U-matic tehnologije s vremenom su napuštene, ali su na njima pohranjeni vrijedni AV sadržaji. Postupkom migracije, presnimavanjem na suvremene medije, AV gradivo spašava se od propadanja i čini dostupnim u proizvodnji i emitiranju. Postupak je dugotrajan i skup. Prelaskom na digitalnu proizvodnju digitalizacijom cjelokupnoga gradiva stvara se digitalni arhiv. Najugroženije gradivo nalazi se na magnetnim medijima koji imaju relativno kratak vijek trajanja, dok je film, premda najstariji medij pohrane, najmanje fizički ugrožen. Količina je AV gradiva pohranjenoga u AV arhivu HRT-a ogromna (film – 37 000 sati, AVR – 3000 sati, VPR – 10 000 sati, U-matic – 4000 sati, betacam analogni – 220 000 sati, betacam, digitalni – 160 000 sati). Mediji su pohranjeni u moderno opremljenom, klimatiziranom spremištu. Posebno vrijedni i osjetljivi filmovi nalaze se u arhivskom hladnjaku, a povijesno najvrjedniji AV sadržaji na betacam formatu čuvaju se u sefu.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona