Leksikon radija i televizije

Natrag

analiziranje slike

(engl. scanning), postupak u TV kameri kojim se svjetlosni intenziteti u slici pretvaraju u električni signal. Nekad se kod analizirajućih cijevi svjetlo pretvaralo u električki signal elektronskim snopom, a u sadašnjim uređajima obavlja se u svjetlosno osjetljivim elementima slikovnoga senzora (CCD ili MOS). Analiziranje slike obavlja se vremenskim kontinuiranim slijedom i ponavlja se pri analiziranju horizontalne linije slijeva nadesno s horizontalnom frekvencijom, a u vertikalnom smjeru odozgo prema dolje s vertikalnom frekvencijom. U PAL sustavu jedna slika (engl. frame) ima 625 linija. Horizontalna frekvencija jednaka je umnošku broja linija i frekvencije izmjene poluslika, koja treba biti 50 Hz radi uklanjanja efekta treptanja. Budući da je izmjenjivanje 50 slika u sekundi u početcima TV tehnologije bilo znatno više od potrebnoga, razvio se sustav analiziranja s proredom (engl. interlaced, oznaka “i”). U takvom načinu prvo se analiziraju horizontalne neparne linije, 1, 3, 5 itd., a zatim parne, 2, 4, 6 itd., pa se cijela TV slika sastoji od dviju poluslika (engl. field), neparne i parne, a svaka ima po 312,5 linija. U tom slučaju 50 Hz predstavlja frekvenciju izmjena poluslika. Unatoč tomu što se proces obavlja u jednom trenutku vremena, samo za jedan element slike, ipak je doživljaj, zbog osobina ljudskoga vida, kontinuiran, a reproducirana slika cjelovita. Kod slikovnih senzora slika se analizira prostornim slijedom horizontalnih linija. Takav postupak prikazivanja, spremanja ili prijenosa pokretne slike u kojem se linije svake slike iscrtavaju redom naziva se progresivno analiziranje (engl. progressive, oznaka “p”), za razliku od tradicionalnoga TV naizmjeničnog iscrtavanja u ritmu poluslika. Prednosti su progresivnog analiziranja subjektivni dojam veće vertikalne razlučivosti, izbjegavanje treperenja horizontalnih uzoraka te jednostavnije sažimanje. Broj slika (engl. frame rate) predstavlja frekvenciju izmjene slika u sekundi. Ljudsko oko i mozak mogu procesirati 10 do 12 različitih sličica u sekundi. Kontinuiranom izmjenom statičnih slika svakih 100 ms ili brže stvara se dojam pokreta. Na tom se fenomenu temelji rad filma i televizije. Postoji različit broj slika u različitim sustavima; najvažniji su: 24p (standard u kinematografiji), 50i (standard za PAL, SDTV i HDTV), 50p (HDTV standard), 100p (UHD standard) i dr. Više vrijednosti broja slika koriste se za sustave s usporenom reprodukcijom (engl. slow motion), gdje se u jedinici vremena snima znatno više slika, što omogućuje prikaze usporenih snimki s velikom razlučivošću.

Preuzmi tiskano izdanje

PDF, 25 MB

Tiskano izdanje leksikona